Marketing
ZAGREPČANKA LJERKA O VELIKOJ POPLAVI U ZAGREBU 1964.: ‘Ujutro kada smo se probudili sve je bilo u vodi’
ZAGREB
Objavio Mirela Pejaković Levstek
Foto: Hrvatski državni arhiv
U noći s 25. na 26. listopada 1964. godine, Zagreb je doživio jednu od najtežih prirodnih katastrofa u svojoj povijesti. Rijeka Sava izlila se iz korita i poplavila dijelove grada, pri čemu su najviše stradali radnički kvartovi Trešnjevka i Trnje. Voda je prodrla i u novije nebodere, uključujući i zgradu Vjesnika, što je rezultiralo time da su prvi put u povijesti dnevni listovi Vjesnik i Večernji list izašli u jedinstvenom izdanju. Gospođa Ljerka je tada imala 17 godina i sjeća se kako je te nedjelje bila na plesnjaku s prijateljicom kod Jakšića. „Išle smo doma, došle smo s tramvajem do Remize i dalje nismo mogle. Bilo je pola 11 i nismo imale pojma što se događa jer smo bile na čagi. Vratili su nas u školu u Selsku, no tamo nije bilo mjesta i pa su nas poslali u današnju Mimaru, to je tada bila gimnazija i tamo su bile postavljenje strunjače i vreće za spavanje“, prisjeća se gospođa Ljerka.Tu noć su gospođa Ljerka i njezina prijateljica prespavale, a drugi dan su pokušale doći do svojih kuća do Staglišća, no voda je poplavila kuće prizemnice. „Moja kuća je bila katnica, bila je zid tadašnjeg NK Borca, današnjeg NK Jarun i nas su dečki prebacili doma s čamcima. Mama je bila zabrinuta gdje sam, no pretpostavila je da su nas negdje zaustavili. Struje nije bilo, a vode je bilo unedogled. Ljudi su čitavo popodne spremali stvari, nosili iz prizemlja na katove, krovove. Ujutro kada smo se probudili imali smo što vidjeti, na krovu kuće je stajao pijetao koji je kukurikao, a sve okolo je bilo u vodi“, kaže naša sugovornica.
I Klekova ulica još uvijek plače
U Klekovoj ulici najduže se zadržala voda, jer su se nalazili u tzv. bari ili jami gdje su podzemne vode izvirale van, kaže gospođa Ljerka. „U novinama postoji članak, na žalost nemam ga, sjećam se dobro tog naslova, “I Klekova ulica još uvijek plače”. Voda je srušila susjedinu kuću do temelja, imala je podstanare koji su je zadnji tren iznijeli van prije nego se kuća čitava srušila. A u toj kući su se nalazili vjenčani pokloni moje prijateljice koja se trebala udavati za dva tjedna“, prisjeća se gospođa Ljerka. Katastrofalna poplava odnijela je 17 života, ostavljajući za sobom uništenje golemih razmjera. Na području dugom oko 14 kilometara i širokom četiri kilometra, voda je potpuno uništila 15 tisuća stambenih zgrada i oštetila još 35 tisuća. Ukupno je 183 tisuće ljudi bilo izravno pogođeno ovom nesrećom.
Grijali smo se na korice enciklopedija
„Kod nas u kući po tri, četiri noći su spavalo šesnaestero ljudi. Moja mama, samohrana majka, tada je radila u Grafičkom zavodu i tamo su se radile enciklopedije, nosila je korice doma kako bi potkurivali vatru. Grijali smo i kuhali za te ljude. Da vam ne kažem što je sve plivalo oko nas… Vojska je bila angažirana, vatrogasci su nam čamcima dovozili kruh, mlijeko, vodu. Organizacija je bila jako dobra, za ono vrijeme“, kaže gospođa Ljerka. Najviši vodostaj zabilježen je 26. listopada ujutro, kada je Sava narasla na nevjerojatnih 514 centimetara. Kao odgovor na ovu tragediju, započeta je izgradnja sustava obrane od poplava koji je dovršen 1969. godine. Projekt je uključivao izgradnju obostranih nasipa dužine 63 kilometra te oteretnog kanala Sava–Odra, dugog 32 kilometra, koji danas pomaže u zaštiti Zagreba od poplava.…. zagreb.info
Post je objavljen 26.10.2024. u 12:00 sati.