Vasilisa Premudra

Odmetnuta blogerica

Evo se javljam, tek javljanja radi. Ritam je, za razliku od njujorka, takav da rijetko uopce sjedam za ovu masinu. Komjutor u kuzini di mi je zgodno sist je nekakav meni cudnovat, malog ekrana, zbrckane tastature, ocito je da nisam tamo di sam navikla trackat, uz jutarnju kavu i mog vjernog prijatelja kojem sve musice znam. Ovde se jutarnja kava pije na firulama, ako je uspijes skuvat i ulit u bocicu prije nego sto izletis iz kuce najranije za ic na more, sve na brzu brzinu, da uvatis omiljeno misto za stavit sugaman, i da se uspijes okupat prije nezdravog sunca koja nemilosrdno przi, mene stipa po ledjima, anju uspavljuje, a vanju osipa iza 10 ipo. Posli toga kome krafne i sladoledi, kome pivo u tenisa, pa doma, na dremuckanje uz meri popins (ja i anja krepajemo, vanja plese uz film, dosljedna je sebi, neunistiva u pravom smislu rijeci!), pa rucak (zivjele bake!), pa moji doma s posla, zezanje s dicom po kuci i planiranje sadrzaja nakon popodnevne przionice. Navecer, vanja je u 8 uri u krevetu, anja malo posli za njom, i ja sam slobodna za pivo u 4 palme, s prijateljima koje mi je neobicno vidjeti uzivo, nakon godine dana bloganja.
To je bio nas nekakav dosadasnji ritam, i evo je vec skoro prvi misec naseg "ljetovanja" prosao. U nedilju se slavi anjin rodjendan, a danas moja sestra javlja da prekosutra stize (u ovu uru je to vec jucer bilo). Ustaljeni ritam se mora poremetit cudnovatim zbivanjima i novim okolnostima, pa cemo vidit u kom pravcu cemo plivat dalje.
Ovo pisem u 2 ujutro, a nakon nekoliko piva u 4 palme, pa mi malo slova plesu prid ocima, moram priznat.
Toliko ukratko o trenutom nasem bivstvovanju preko bare, u najlipsem gradu na svitu, nasem splitu. Prva polovina ljetnih praznika je na izmaku, za sad smo zadovoljni razvojem situacije, vidicemo sta nam nosi druga.
Post-rodjendansko-slavljenicki i svjeze-sestrinsko-zbivalacki izvjestaj slijedi...
ps. nista ne slikajem, bice nisam dobro??