Nikad me nije cvice pucalo...
...a opet vidis, nikad ne reci nikad, nije poslovica bezveze!
Opet smo bili u lov. Nafatali smo poslasticu, cvjetic po mom izboru.
Ime je komplicirano (osta mi je njegov papiric u basti u pitaru), ali slican takav koji smo imali lani zvao se blue hill, to se sicam.
Palo je u letu jos par djirana, more marigolda za peru (i visnju!) i anjin totalno ljubicasti zumbulic (!), ali to je vec druga prica.
Ovi marigoldi ne znam kako se na nasem zovu?
Sutra su radovi u basti, a po kuci su aktualne rasprave u stilu zasto onaj ne cvita a kad mu je vrime a lani je cvita u ovo vrime a je li annual ili perennial (i to sam naucila!), ovi je perennial ali se na ovu klimu tretira ka annual ako se ne odnese doma prije zimine pa vrati nazad na prolice, a ovi je ka annual a u biti je perennial jer mu se sjemenke izrode na prolice pa je opet tu, iako je u biti ciknija (jer je annual).
Dosta sam se pravila vazna kako sam se izobrazovala po ovom vaznom pitanju, poanta je bila da sam dozivila nevjerovatno - pocela sam primjecivat cvice (vidi, i ovo postoji u zivotu, bas je to lipo! Nisam to ni znala!)
Ali cvice u vazi se ne pika. Jos uvijek.
Ah! Zivim u americi, imam dicu, sadim cvice i pisem blog.. Je li ovo american dream ili sta?
|