Dakle, di smo stali?
Ajme sve mi u glavi ribe trcu naokolo, odvela sam anju na bus za skolu i legla jos uru vrimena, nisam mogla gledat i sad se svjeze probudila ponovo, nakon burnih snova o gubljenju i sretnom nalazenju mladjeg potomka, uf, srica se ovi put sretno zavrsilo i ja uspila dosanjat pricu do sretnog kraja!
Elem, pazi vako.
Vaske smo odalibali, valja, ipak, najzad i konacno.
U matematiku i dalje blejimo ne bi li se sama rjesila, a posli sastave pisemo samostalno i bez ikakvih problema. Moje metode su na kusnji, uvidjam da mi postaje problem kontrolirat temperamentnog tiranina skrivenog negdi u dnu duse sta dramaticno izranja uvik kad se najmanje nadas.
Plavi 1 smo ponosno i uzorito okolopasali, sad se pcikicki pripremamo za ljubicasti. Moja boja! To ce se valjda dogadjanje zbit krajem 6. miseca, taman prije nego odletimo u toplije krajeve. Doduse tad nece bit topliji ali znamo o cemu pricamo. (Bice manje znojavi, mozemo rec odleticemo u suvlje krajeve).
Vanja raste, izduzuje se, gace od lani nisu vise tisne ali su zato kratke, kosa joj je ka u malog jeza, stalno je oce sisat cim joj mrvu naraste. Al meni je to nadasve drago. I pocela je blebetat na veliko, usta ne zatvara, stalno zvrgolji i zubori, atak na cula, i jos meni njeznim pokretom okrene glavu prema sebi "ovde mama gledat", tako da nema zabusavanja. Ataci su dakle mnogi, nenabrojivi. Ali podnosimo, stoicki, ka i svaki bidni roditelj bezgranicno zaljubljen u svoje dite.
Inace cila gusta ic u vrtic oliti ga "malu skolu" (ako anja ide u veliku, a ona ne moze jer je mala, onda se zakljucak sam namece, tako logicno, ona ide u malu skolu), tako da prva dva dana u sedmici prodju cekajuci sridu, a posli toga jos dva cekajuci vikend. U medjuvremenu je sama samnom, to je ono ocajno i nepodnosljivo vrijeme koje jedva izdrzava nekako uz viziju tih nadolazecih, nadasve ugodnih promjena: srida - vrtic, vikend - anja i tata su kuci.
Pero po starom, lezi, ustaj, diz se, sjedi, izvrsi pa se zali, vojni rok od 7 do 7 svaki dan i vikendom harem od kojega nema di pobic (pa ni u svoju sobu). Uza sve to, jos ovo lito da odgusli solo ucit pa ce zavrsit faks, nevjerovano ali istinito. Ja sam mu vec dala narucit medalju za istrajnost, bice valjda gotova na vrime.
Kupija je novu biciklu, sad je problem kad uvatit moment za uzivat. To ce bit dobra antharem-terapija, samo da prolice odluci ostat s nama, za sad jos uvik vrsi samo informativne posjete, nikako se ohrabrit.
Basta je ovi vikend prvi put isprobana, nakon cile zime zapustenog bitisanja. Uspili smo uru vrimena odradit, taman dok se meso ispeklo, a onda je sunce vec zapalo i led se opet pocea uvlacit u kosti.
Ali naznake buducih radovanja su tu, gusteri su spremni, nova rucka na rostilju izdeljana, skale za uc u bastu kroz prozor kupljene i istestirane, stolice oprane, kantice i lopatice rasute naokolo cekaju nastavak price.
Slijedeca akcija je kupit cvice, travu, sve sta triba i navalit kopat.
Eno vanja me doziva, probudila se, nastavak u sljedecem broju.
|