Recept za bogaćenje ili kako je 1+1=4
Da se uspjesi hrvatskih poslodavaca uglavnom temelje na prekomjernom izrabljivanju radnika opće je poznata činjenica. No, većina njih pokušat će to zamotati u celofan i pozvati se na poduzetničke slobode, slobodu ugovaranja cijene i uvjeta rada itd. Ipak, nisu svi jednako uspješni u skrivanju svojih rabota. Kao primjer navest ćemo slučaj Varaždin-bus d.o.o.
Tvrtka se bavi prijevozom putnika u gradu Varaždinu i okolici. Od samog osnutka tvrtke krši se čitav niz zakona o čemu postoje izvješća Državnog inspektorata te izjave direktora konkurentske tvrtke. Sindikalno gledano, najteži prekršaji odnose se na neplaćanje rada. U vrijeme kada je vlasnik i direktor Vraždin-busa bio Željko Krajan radnicima se nije plaćao prekovremeni rad. Ne samo da se nije plaćao uvećani dio (50%) nego se nije plaćao uopće. Vozači su radili svaku drugu subotu po desetak sati, a da za taj rad nisu primili ni kune. Nije se plaćao ni noćni rad.
Iako je Državni inspektorat uočio ove nepravilnosti, država je šutke prešla preko činjenice da ni ona nije dobila svoj dio u obliku davanja na plaću i iz plaće (mirovinsko, zdravstveno, porez, prirez, itd.) No radnici su svoje ipak zatražili i to na sudu.
U svoju obranu Željko Krajan je dao izjavu koja zavrjeđuje da ju uvrstimo u antologiju poslodavačkih bisera:
"Vozač kada se zapošljavao znao je točno što će raditi i kakvo mu bude radno vrijeme."
A kakvo mu je bilo radno vrijeme?
"Svaki drugi tjedan slobodan je od petka u 14:00 sati do ponedjeljka 14:00 sati, znači 4 dana. Gdje toga ima?"
Izvor: RIS
|
