Stoje dvije milf žene
usred Gradske kavane
jedna u bijelom
jedna u bež
namrgođene
čekaju
i sijevaju
one bi baš tu
a sva mjesta puna
sve stolice zauzete
do jedne
(kakav skandal)
svatko im je kriv
a ne daj bože
netko da ih pogleda
koju desetinku duže
što upravo radim
(vrag mi neda mira)
sad gledaju samo mene
i upiru svoje zjene
ne bi li me teleportirali iz galaksije
jedna je čak napravila korak naprijed
navirivši u moju šalicu praznu
tako mi i treba
mislim se
idem do kraja
zovem konobaricu i naručujem
još jednu dugu kavu
i kolač
i to što glasnije
osjećam kako mi neka užarena energija
cvrči po licu
pogledam ih lijeno pomalo
samilosno
raširim novine
ispred sebe
više ih ne vidim
ali očekivam požar
smijulim se ko vražićak
Kada bih svoj život mogao ponovo proživjeti, u sljedećem bih pokušao činiti više pogrešaka, ne bih se trudio da budem tako savršen, više bih se opustio.
Bio bih gluplji nego što bijah zaista, vrlo malo stvari ozbiljno bih shvaćao. Bio bih manji čistunac. Više bih se izlagao opasnostima, više putovao, više sutona
promatrao, na više se planina popeo, više rijeka preplivao. Išao bih na još više mjesta na koja nikada nisam otišao, jeo manje boba, a više sladoleda, imao više
stvarnih, a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive svaku minutu svog života; imao sam, jasno, i časaka radosti. Ali, kad bih se mogao nazad vratiti, težio bih samo
dobrim trenucima. Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo; Nemojte ih propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikada nigdje nisu išli bez toplomjera, termofora, kišobrana i padobrana; kad bih mogao opet živjeti, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao živjeti, s proljeća bih počeo bosonog hoditi i tako bih išao do kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona promatrao i s više se djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom imao.
Ali, vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Jorge Luis BORGES
"Kultura je pravilo,
umjetnost je iznimka".
J.L.Godard
