Ovo je prvi put da pišem tijekom dana... no nije prvi put da dan provedem budna, zureći kroz mrak svog sigurnog sanduka u šare na donjem dijelu poklopca, pitajući se kako svijet izgleda vani danju, kakve su boje, kakva je to smrtonosno lijepa svjetlost... Je li nebo vedro? Plavo... Kao more... Ne, ne ono noćno more kakvo poznajem, tamno i prijeteće, već modro kao na svim onim slikama koje čuvam u laptopu, gledajući ponekad taj svijet koji sam mijenjala za vječnu mladost u tami...
Pitam se ponekad je li ijedan od davnih alkemičara makar i sanjao da tajanstveni eliksir mladosti sa sobom nosi takvo odricanje?...
Don`t get me wrong. Ja JAKO volim krv i svoj nemrtvi život. Ono što naše srebrne oči vide u toj predivnoj noći, oku smrtnika je skriveno zauvijek.
No nekad mi nedostaju sve te žive boje... to plavetnilo... Da nema tih slika i, hvala budi Providnosti i ljudskoj domišljatosti, medija poput TV-a i Interneta, čak bi i u mojoj vampirskoj memoriji, inače tako otpornoj i tvrdoj, sjećanje na te boje izblijedilo...
Uh, definitivno si moram naći nekog zanimljivog smrtnika da mi razvedrava ove moje depresivne misli.
No to će morati pričekati dok ne budem sasvim sigurna da mi Lovkinja više nije na tragu. Ona je, naime, razlog zašto ne mogu mirno spavati. Nekako se pribojavam spoznaje da su mi na tragu... Kao da mi nije bila dovoljna potjera moje vlastite vrste, onih Drevnih koji znaju da sam iz Atene odnijela nešto važno. Samo čekam kad će mi zakucati na vrata... kad će se još jedne blistave svijetle oči susresti s mojima... kad će Erina, kao progonjena zvijer, uzmicati natrag u bespuća svog straha... Drhtim u iščekivanju tog dana, i pitam se, pa što jedna mala izgubljena vampirica koja se bori protiv cijelog svijeta, ljudskog, vampirskog i Lovačkog, može protiv svih njih?...
Hm, prije no što se počnem previše sažalijevati, moram si utuviti u glavu jednu nepobitnu činjenicu - možda ću, ako ništa drugo, imati s čim pregovarati. Napredujem s dešifriranjem Kalahovih spisa. Otkako sam razbila šifru, lakše je, no još ima dijelova koje mi je teško prevoditi - samo je Kalahu slično da, iz opreza, unutar šifre postavi još jednu... Čini se da je ritual manje kompliciran nego što sam mislila, no još nisam sasvim sigurna čemu služi. Ako se u njemu zaista koristi Svjetlost, ako to nije moja pogreška u dešifriranju ili neka metafora, ritual je previše opasan da bih ga se usudila isprobavati prije nego budem sasvim sigurna o čemu se radi.
A vremena je ipak sve manje...
|
