srijeda, 25.10.2006.

mijenjam razmišljane, osjećaje, način pisanja.... Zbog tebe, za tebe....

Ovi stihovi mi već idu na živce, ali to je jednostavno dio mene i nemoguće ih je jednostavno zaboraviti, jer, bit će kako je on rekao....

Ma, kad razmislim ponovno, pa još jednom....
Stvarno, kao da je bilo jučer...
sjećam se svega, svake njegove riječi,
sjedio je kraj mene, držao me za ruku,
brisao mi suze s obraza svojim dugim prstima,
osjaćala sam njegov pogled, njegov dah tako blizu....
uljevao mi je nekakav čudan osjećaj sigurnosti i pripadnosti,
upravo u tom vremenu, tada, baš tamo i zauvijek....
voljela sam ga....
možda ga volim i sada ali to ne želim priznati.
Odkada sam sanjala smrt, nekako, kao da taj dio života
želim potisnuti, izbrisati iz sebe,
zauvijek....
Sve moje nade, sve moje želje i snovi
jednostavno su nestali, u tom trenu, baš kao i on,
zajedno s njim....
Pokušavam zaboraviti ono što mi je rekao....
tješim se....
tješim samu sebe kada već ne postoji nitko drugi tko bi to mogao učiniti za mene,
umijesto mene....
Prije nisam znala što je to ljubav,
a tada se pojavio upravo on
odveo me u svijet o kojem sam tako dugo maštala i sanjala.
uvjerio me da pripadam njemu i upravo tom svijetu.
Što sam ja znala....
vjerovala sam mu....
SADA....
opet sam zaboravila što je to ljubav.
bez njegovog dodira, njegovog mirisa, glasa....
oduzeo mi je ono što sam oduvijek željela.
oduzeo mi je moj svijet, svijet u kojem smo samo ja i on stvarni,
svijet bajke....
SADA.....
shvaćam da nema povratka....
samo sjećanja....
samo umiruća nada....
samo film na mom zidu u ovoj blijedoj prostoriji bez zvuka i svijetla....
samo tama....
samo zaborav.....
Samo želja i čežnja da opet dođe on!
Ne mora biti isti, ne želim da je isti, jer...
ne želim opet patiti....
Od kad sam sanjala smrt, ostavljam to iza sebe.
Okrećem novu stranicu života,
želim imati nove snove i nove nade.
želim izbrisati onaj film sa svog zida i ovu suzu iz oka.
već sam zaboravila što unači smijati se....
u ovoj gužvi ljudi i stvari,
u ovom nestvarnom svijetu ne razabirem više
crno od bijelog....
dobro od zla....
svjetlo od tame....
zbog tebe....
ali ionako više nije bitno:
nema tebe, nema ni mene....
ja sam tu, ali kao da i nisam ako ti pitaš.
okrenula sam se, pogledala i shvatila da više ničega nema.
život je prekratak da bi ga potrošila samo tako,
čekajući tebe...
a tebe nema....
s tugom u srcu i tamnom dušom koračim srebrnim opekama u život.
samo je mjesec iznad mene....
odlazim, bez tebe....
zbog tebe....
zbog sebe.....
- 09:51 - Don't just fade away ( 16 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

petak, 13.10.2006.

dying voices... part IV

Noćas sam sanjala smrt....
bila je pribijena na visoki križ, otužnog lica.
U strahu sam otvorila oči, i sukobila se s novom scenom-
onaj film, na mom zidu,
svaki put kad podignem glavu, isti je.....
ništa se ne mijenja....
sve je tako bez boje, bez zvuka....
Sada znam....
sve je to bila samo velika laž....
toliko sam puta pregledala isti onaj film,
da mi se svaka slika uvukla pod kožu.
shvatila sam njegove dodire, njegove poglede,
njegove riječi....
sa usana sam mu pročitala....
rekao je: ovo je samo igra,
ovo je samo laž....
Želim vrištati u ovoj prostoriji toliko glasno da me nitko ne čuje!
a kako bi me itko u opće mogao čuti....
ovo je moj život....
shvatila sam da nema ljubavi....
samo dobro i zlo....
tama i svijetlo....
i.... mržnja.....
nemaš izbora! to si što jesi, tu si gdje jesi, vjeruj mi....
tu i pripadaš....
tražila sam ljubav i sreću, sad sam sigurna da sam tražila ipak previše.
jedino u što sam sigurna je to, da je tama zaista uvijek ista....
ona me uvijek čekala bez obzira na sve, prihvaćala je svaki moj pokret
i svaku moju riječ tako lako....
umirući glasovi su me varali, nikada nisu zapravo šaputali da me on voli,
ne.....
crno-bijela krila kao da su samo bila željna leta....
nikada zapravo nisu bila uz mene....
nakon umirućih glasova-glasovi smrti....
nakon crno-bijelih krila, siva.....
nakon svega-tama....
zauvijek....
odlučila sam mrziti jer u ovom sebičnom i bezvrijednom svijetu,
moja ljubav nema nikakvo značenje....
odlučila sam pobjeći iz ovog bljedila sobe, iz ove tamo bez svjetla....
idem, bježim, zatvorit ću oči i čekati....
čekati da me netko probudi.....
do tada ću padati....
padati u beskonačnu tamu, padati do mjesta bez i jedne svijeće,
bez ijednog tračka nade,
bez osjećaja....
samo praznina..... i tama....
jednog ću se dana poklopiti u nečijem zagrljaju i zaboravit na sablasne glesove....
na umiruće glasove....
ne glasove smrti....
jednostavno, sve će nestati!!
sanjati smrt znači ostaviti nešto iza sebe,
znači da se pozdravljaš s jednim djelom svog života, da ga se donekle bojiš....
ti!! da, baš ti....
sjećaš li se kad sam ti rekla da te volim?
eh, pa sada to povlačim....
radim isto ono što si ti meni učinio
baz obzira na to što moj postupak tebe neće povrijediti,
ja ću se osjećati bolje.....
ti više nisi bitan....
ja gledam kako da sebe izvučem jer me ovo mjesto i ovi glasovi bez zvuka dovode do ludila....
i da....
želim da jedno znaš,
samo jedno: MRZIM TE!!

dying voices
- 09:32 - Don't just fade away ( 16 scratches) - Leave puddles on the gruond - #

                                                    Designed by: Nlo©