| siječanj, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srpanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (6)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (21)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
INFORMACIJE
MUZEJ VALPOVŠTINE
Dvorac Prandau-Normann
tel. 031/650-639
Dvorac Prandau-Normann
tel. 031/650-639
Linkovi
Grad Valpovo
Matica hrvatska Valpovo
Župa Valpovo
Hotel Villa Valpovo
Turistička zajednica Valpovo
Agroturistička zajednica Valpovštine
Šahovski klub Hrv. čitaonica Valpovo
HKUD "Valpovo 1905."
Dvorac Prandau-Normann
HKUU Šokačko srce Zelčin
Restoran PARK
Privatni smještaj - Čičak
Ladimirevci
Arheološke zanimljivosti - Marijanci
Fabijan Šovagović
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
******************************
******************************
U TURIZAM SE UZDAJMO
… Sasvim je realno planirati rafting ture niz Dravu, organiziranje dolaska turističkih grupa iz Harkanja u Belišće i Valpovo na jednodnevne izlete, a biciklistička bi staza trebala biti katalizator promjene u načinu razmišljanja i razvijanju poduzetničkog duha.
Pri tome se treba osloniti na obiteljska gospodarstva koja bi u selima uz Dravu omogućila prijatan boravak izletnicima, jeftin smještaj, mogućnost kupovanja hrane pripremljene u seoskom domaćinstvu, po uzoru na brdska domaćinstva Austrije u kojima su izletnici dobro došli u svako doba dana.
Zaboravimo velike hotele, bazene i druge skupe sadržaje. Valpovština u dijelu koji je vezan uz Dravu ima dosta zanimljivih sadržaja za bogat program boravka izletnika. Bitno bi bilo da to kao svoju mogućnost prepoznaju mladi ljudi koji bi uredili pokoju izvornu slavonsku kuću, kojih još ima po selima, koji bi u predjelima, gdje je to moguće, izgradili lovačke ili ribičke kuće koje bi se prilagodile potrebama izletnika i pružajući im usluge osigurale solidan život obiteljima.
U tom poslu bi svakako trebali podršku gradova i općina koji i im trebali osigurati pomoć u definiranju poduzetničkih planova i ishođenje potrebnih dozvola, ali i nadležnih državnih ministarstava koja bi osigurala kreditne linije koje bi podrazumijevale dovoljno duge rokove otplate, jer naravno da za povijesna preusmjerenja treba i nešto više vremena za prilagodbu.
Stoga bi o potrebi izgradnje biciklističkih staza koje bi povezivalo predjele uz Dravu trebalo razmisliti i bez obzira na to hoće li ih prihvatiti u pretpristupnom fondu Europske zajednice, jer dva milijuna kuna razmjerno su malena ulaganja za stvaranje povijesne šanse za razvoj turizma kao gospodarske grane golemih potencijala.
Vladimir Vazdar
(cjeloviti tekst objavljen na www.portalalfa.com)
********************************
********************************
VALPOVO KAKO GA JE DOŽIVIO POSJETITELJ 1875. GODINE
Osječki muzikolog Franjo Kuhač više je dana 1875. godine boravio u Valpovu i bio gost u valpovačkom dvorcu, istražujući život i djelo glazbenika baruna Karla Prandaua. Ovdje donosimo njegov zanimljiv opis Valpova i Valpovštine toga doba:
"Valpovo je trgovište u podžupaniji osiečkoj, leži tri milje iznad Osieka uz zelenkasti riborodni vijugajući se potočić Karašicu, koj se kod Petrijevaca u Dravu ulieva…
Valpovo ne leži baš u najromantičnijem priedjelu Slavonije, nego u lijepoj plodnoj ravnici. Puk je dobroćudan, čestit, vazda pjevajući, liepa uzrasta te govori krasnom hrvaštinom.
Na pretežno ilovitu tlu raste izvrstna pšenica, ječam, raž, zob, kukuruz, repica, lan, duhan, hmelj, dinje itd. a ima na susjednoj visočini i vinograda, u kojih raste vrlo lagodno vino, te s kojih se prekrasan pogled pruža diljem slavonske Podravine.
Još bujnije uspieva tu voće i dudovi. Tu raste posebna neka vrst trešnje vodenjače, pa kajsija, breskva, mandala, kesten, orah, plemenita jabuka, sočna kruška i izvrstna šljiva, od koje se glasovita šljivovica peče.
U Valpovu i njegovoj okolini pravi se tako izvrstno vino od jabuka i krušaka (jabučnica i turšija), da mu je riedko gdje u svietu ravna naći. Pa ipak se svedj i svedj spominje wirtenberžka jabučnica, dočim o slavonskoj riedko tko i znade…
Valpovo ima 3.300 stanovnika, većim dijelom rimokatolika. Ima tu župna crkva i tri kapele, četverorazredna mužka i ženska obća pučka učiona. Tu je poštarska, brzojavna i parobrodarska postaja, žandarska i carinska štacija, porezni ured i kotarski sud. Ima tu liepih trgovina i svakovrstnih obrtnika, - velika gostiona, liekarna, hladne i tople kupelji. Ima pivovar (od g. 1724.), ciglane, vodenice, paromlin…
Karašica kraj paromlina sva vrvi ribom, jer tu imadu obilne hrane. Na njoj ima majušni „parobrodić“ imenom „Valpovo“; nu ne tjera ga para, nego ga vitlom tjeraju oni, koji se voze. Ugodna je zabavica provezati se na njem…“
Franjo Kuhač, Valpovo i njegovi gospodari, Zagreb 1876., str. 19-21.
********************************
********************************
ŠLJIVA VALPOVKA
Na ovom području već stoljećima uspijeva sorta velike bijele šljive, koju lokalno stanovništvo od starine naziva „Valpovka“. Od nje se spravlja glasovita Valpovačka šljivovica, poznata i daleko izvan granica Valpovštine i Slavonije. Ovaj autohtoni proizvod, koji je već davno mogao postati prepoznatljivi valpovački brend, na žalost još uvijek nije kao takav prepoznat u lokalnoj sredini…
ZMAJ U KULI
Kameni zmaj skriven u unutrašnjosti valpovačke kule trag je srednjovjekovnih vitezova zmajonosaca, a povezan je i s Drakulom; i to ne onim iz romana-fikcije, već pravim povijesnim nositeljem toga imena. Želite li saznati više, svakako posjetite Muzej Valpovštine…
Matica hrvatska Valpovo
Župa Valpovo
Hotel Villa Valpovo
Turistička zajednica Valpovo
Agroturistička zajednica Valpovštine
Šahovski klub Hrv. čitaonica Valpovo
HKUD "Valpovo 1905."
Dvorac Prandau-Normann
HKUU Šokačko srce Zelčin
Restoran PARK
Privatni smještaj - Čičak
Ladimirevci
Arheološke zanimljivosti - Marijanci
Fabijan Šovagović
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
******************************
******************************
U TURIZAM SE UZDAJMO
… Sasvim je realno planirati rafting ture niz Dravu, organiziranje dolaska turističkih grupa iz Harkanja u Belišće i Valpovo na jednodnevne izlete, a biciklistička bi staza trebala biti katalizator promjene u načinu razmišljanja i razvijanju poduzetničkog duha.
Pri tome se treba osloniti na obiteljska gospodarstva koja bi u selima uz Dravu omogućila prijatan boravak izletnicima, jeftin smještaj, mogućnost kupovanja hrane pripremljene u seoskom domaćinstvu, po uzoru na brdska domaćinstva Austrije u kojima su izletnici dobro došli u svako doba dana.
Zaboravimo velike hotele, bazene i druge skupe sadržaje. Valpovština u dijelu koji je vezan uz Dravu ima dosta zanimljivih sadržaja za bogat program boravka izletnika. Bitno bi bilo da to kao svoju mogućnost prepoznaju mladi ljudi koji bi uredili pokoju izvornu slavonsku kuću, kojih još ima po selima, koji bi u predjelima, gdje je to moguće, izgradili lovačke ili ribičke kuće koje bi se prilagodile potrebama izletnika i pružajući im usluge osigurale solidan život obiteljima.
U tom poslu bi svakako trebali podršku gradova i općina koji i im trebali osigurati pomoć u definiranju poduzetničkih planova i ishođenje potrebnih dozvola, ali i nadležnih državnih ministarstava koja bi osigurala kreditne linije koje bi podrazumijevale dovoljno duge rokove otplate, jer naravno da za povijesna preusmjerenja treba i nešto više vremena za prilagodbu.
Stoga bi o potrebi izgradnje biciklističkih staza koje bi povezivalo predjele uz Dravu trebalo razmisliti i bez obzira na to hoće li ih prihvatiti u pretpristupnom fondu Europske zajednice, jer dva milijuna kuna razmjerno su malena ulaganja za stvaranje povijesne šanse za razvoj turizma kao gospodarske grane golemih potencijala.
Vladimir Vazdar
(cjeloviti tekst objavljen na www.portalalfa.com)
********************************
********************************
VALPOVO KAKO GA JE DOŽIVIO POSJETITELJ 1875. GODINE
Osječki muzikolog Franjo Kuhač više je dana 1875. godine boravio u Valpovu i bio gost u valpovačkom dvorcu, istražujući život i djelo glazbenika baruna Karla Prandaua. Ovdje donosimo njegov zanimljiv opis Valpova i Valpovštine toga doba:
"Valpovo je trgovište u podžupaniji osiečkoj, leži tri milje iznad Osieka uz zelenkasti riborodni vijugajući se potočić Karašicu, koj se kod Petrijevaca u Dravu ulieva…
Valpovo ne leži baš u najromantičnijem priedjelu Slavonije, nego u lijepoj plodnoj ravnici. Puk je dobroćudan, čestit, vazda pjevajući, liepa uzrasta te govori krasnom hrvaštinom.
Na pretežno ilovitu tlu raste izvrstna pšenica, ječam, raž, zob, kukuruz, repica, lan, duhan, hmelj, dinje itd. a ima na susjednoj visočini i vinograda, u kojih raste vrlo lagodno vino, te s kojih se prekrasan pogled pruža diljem slavonske Podravine.
Još bujnije uspieva tu voće i dudovi. Tu raste posebna neka vrst trešnje vodenjače, pa kajsija, breskva, mandala, kesten, orah, plemenita jabuka, sočna kruška i izvrstna šljiva, od koje se glasovita šljivovica peče.
U Valpovu i njegovoj okolini pravi se tako izvrstno vino od jabuka i krušaka (jabučnica i turšija), da mu je riedko gdje u svietu ravna naći. Pa ipak se svedj i svedj spominje wirtenberžka jabučnica, dočim o slavonskoj riedko tko i znade…
Valpovo ima 3.300 stanovnika, većim dijelom rimokatolika. Ima tu župna crkva i tri kapele, četverorazredna mužka i ženska obća pučka učiona. Tu je poštarska, brzojavna i parobrodarska postaja, žandarska i carinska štacija, porezni ured i kotarski sud. Ima tu liepih trgovina i svakovrstnih obrtnika, - velika gostiona, liekarna, hladne i tople kupelji. Ima pivovar (od g. 1724.), ciglane, vodenice, paromlin…
Karašica kraj paromlina sva vrvi ribom, jer tu imadu obilne hrane. Na njoj ima majušni „parobrodić“ imenom „Valpovo“; nu ne tjera ga para, nego ga vitlom tjeraju oni, koji se voze. Ugodna je zabavica provezati se na njem…“
Franjo Kuhač, Valpovo i njegovi gospodari, Zagreb 1876., str. 19-21.
********************************
********************************
ŠLJIVA VALPOVKA
Na ovom području već stoljećima uspijeva sorta velike bijele šljive, koju lokalno stanovništvo od starine naziva „Valpovka“. Od nje se spravlja glasovita Valpovačka šljivovica, poznata i daleko izvan granica Valpovštine i Slavonije. Ovaj autohtoni proizvod, koji je već davno mogao postati prepoznatljivi valpovački brend, na žalost još uvijek nije kao takav prepoznat u lokalnoj sredini…
ZMAJ U KULI
Kameni zmaj skriven u unutrašnjosti valpovačke kule trag je srednjovjekovnih vitezova zmajonosaca, a povezan je i s Drakulom; i to ne onim iz romana-fikcije, već pravim povijesnim nositeljem toga imena. Želite li saznati više, svakako posjetite Muzej Valpovštine…
Ovo je fotka vode/vlage koja se širi prema zmaju - no to je fotka iz svibnja 2006. Danas se vlaga već proširila do kamenog zmaja. Izdržao je netaknut oko 600 godina, a sad će se raspasti jer ga moderna civilizacija ne zna zaštititi i sačuvati!!!
Ovdje ispod donosim tekst iz lokalnih novina „Dom Valpovo-Belišće“ objavljen u svibnju 2006. godine (trebalo mi je vremena da to pretipkam, ali možda dođe do nekoga tko može nešto učiniti). Na kraju tog velikog citata napisat ću što se od tada do sada još pogoršalo. Eto tako odgovorni u Valpovu i zaštitari baštine brinu o „spomeniku kulture „nulte“ kategorije“!
Unutrašnjost srednjovjekovne valpovačke kule krije brojne zanimljive detalje iz minulih stoljeća. U kupolastom svodu kružne prostorije prvog kata nalazi se tako zaglavni kamen s reljefnim prikazom zmaja koji okružuje grb velikaške obitelji Morović. Ovaj duboki reljef najkvalitetniji je i najvredniji klesarski rad u kuli, a unatoč starosti od oko 600 godina, jako je dobro očuvan (no u najnovije vrijeme prijeti mu oborinska vlaga koja se zbog nebrige odgovornih širi kulom). Uz njega je vezana zanimljiva priča o članovima „Zmajeva reda“, vitezovima zmajonoscima. No, priča tu ne završava. Kameni zmaj u valpovačkoj kuli povezan je i s tzv. grofom Drakulom, i to ne onim iz romana-fikcije, već stvarnom povijesnom osobom koja je nosila to ime. Da bi se saznalo više, potrebno je posjetiti valpovački dvorac i kulu.
Prirodna, spomenička, sakralna i tradicijska baština Valpovštine itekako pripada među značajnije turističke potencijale naše mikroregije. Lokalitete srednjovjekovnih utvrda, crkvi i zanimljiva mjesta u prirodi, uz rijeke i šume, treba povezati zanimljivim sadržajima i gostima ponuditi – cijelu priču. Priču u koju će oni biti aktivno uključeni, koju će i oni sami otkrivati. No, za nekakav početak potreban je jeftin i pristojan smještaj koji će i sam biti atrakcija – ta pogledajte Karanac u Baranji!
Zamislite suvenirnicu, štand, trgovinu u Valpovu u kojoj možete kupiti ovako ili nekako slično upakiranu Valpovačku šljivovicu: natočenu u malom ili srednje velikom čokanjčiću s lijepim čepom ili šokačkim šeširićem preko čepa, a za bocu je privezan kvalitetno dizajniran papir (kartončić presavinut poput male knjige) s kratkom pričom o šljivi „Valpovki“ i proizvodu koji se nalazi u boci (na hrvatskom i engleskom, recimo).
Da kulturno-povijesna, prirodna i tradicijska baština mogu biti pokretač i nositelj razvoja kraja koji takvom baštinom obiluje (tako da se baština čuva, a ne da se iskorištavanjem uništava), jasno je svima – samo ne Valpovčanima i ljudima s Valpovštine. 
Grad Valpovo povijesno je, upravno, gospodarsko, kulturno i školsko središte mikroregije koja se naziva Valpovštinom. Područje je to istočne Slavonije, smješteno uz rijeku Dravu koja je i prirodna granica s Baranjom. Valpovština u užem smislu obuhvaća prostor bivše općine Valpovo, tj. današnjih općina Valpovo, Belišće, Petrijevci i Bizovac, dok Valpovština u širem smislu obuhvaća veći dio nekadašnjeg Valpovačkog vlastelinstva. To je prostor koji se prostire između sjevernih osječkih prigradskih naselja, našičkog kraja, pa sve do miholjačkog kraja i mađarske granice, a s istoka ga omeđuje rijeka Drava. Izrazito je ravničarski kraj s nadmorskom visinom od 88 do 93 metra. Drava je najveća rijeka, a Karašica i Vučica autohtoni su vodotoci koji protječu poljima, šumama i naseljima Valpovštine.
Današnji je dvorac u Valpovu nastao tijekom prve polovice 18. stoljeća pregradnjom i dogradnjom srednjovjekovne Morovićeve utvrde od koje su očuvani dijelovi vanjskih bedema, temelji i zidovi kasnogotičke kapele te okrugla obrambena kula, izgrađeni početkom 15. stoljeća. Tlocrt tvrđave u obliku nepravilnog izduženog trokuta i po nekoliko metara debeli vanjski zidovi diktirali su sve kasnije pregradnje i ostali, iako djelomice prekriveni baroknim plaštem, gotovo u cijelosti očuvani do danas.
Tijekom prve polovice 18. stoljeća baruni Prandau, novi vlasnici vlastelinstva, daju obnoviti oštećenu utvrdu, a na ostacima južnog krila grade monumentalnu baroknu pročelnu palaču s centralno isturenim tornjem, visokim 37 metara. Barokna pročelna palača teško je stradala u požaru na Silvestrovo 1801. godine, nakon čega je obnovljena, djelomično i u klasicističkom duhu. 
Zatvoreno unutrašnje dvorište valpovačkog dvorca ovijaju dva bočna krila koja se od rubova pročelne palače pružaju prema kapeli i kuli na sjeveru. Istočno krilo, naslonjeno na ravni istočni bedem nekadašnje utvrde, dugo je pedesetak metara, a sastoji se od po jednog niza prostorija te stubišta u prizemlju i na katu. S dvorišne strane dograđen mu je otvoreni balkon poduprt kamenim konzolama. Ovo je, uz dvorsku kapelu, za sada jedini obnovljeni dio dvorca, pa se u njemu nalaze i prostori Muzeja Valpovštine koji je nekada zauzimao cijeli prvi kat pročelne palače i ovoga dvorišnog krila.
Zapadno krilo, koje se pruža od ruba pročelne palače do dvorske kapele, naslonjeno je na nepravilni zapadni bedem tvrđave, pa je stoga blago zakrivljeno. Sastoji se od nekoliko prostorija i kolnica u prizemlju te niza prostorija povezanih hodnikom na katu. 
Unutar zidina dvorca Prandau-Normann nalazi se i zanimljiva dvorska kapela, najstarija crkva u Valpovu. Sagrađena je u 15. stoljeću kao kasnogotička kapela Sv. Ladislava unutar Morovićeve utvrde. Tijekom turskog razdoblja prenamijenjena je u džamiju, a 1723. godine obnovljena je i barokizirana. Kapela je nedavno restaurirana, a u velikoj zidnoj sondi u svetištu, kao i u dvije na vanjskoj fasadi, prezentirani su ostaci starih zidova, zazidanih prozora, oslika i drugih detalja. 
Jedna od znamenitosti kapele su njene raritetne povijesne orgulje visoke spomeničke vrijednosti, izgrađene u radionici glasovitog pečuškog orguljara Josefa Angstera 1876. godine. Za svoju dvorsku kapelu naručio ih je valpovački vlastelin barun Gustav Hilleprand od Prandaua (1807.-1885.), brat skladatelja Karla (1792.-1865.), inače vrsni orguljaš amater koji je bio jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Orgulje su mehaničkog sustava sa zračnicama na čunjiće. Imaju 18 registara na dva manuala i pedalu, nekoliko spojeva i kolektiva, stopalo za žaluzije, mehanizam za tremolo efekt i zvonce za mjehogažu. Akademik Ladislav Šaban o ovim je orguljama valpovačke dvorske kapele napisao: «Skupocjen instrument iz radionice najpoznatijeg mađarskog graditelja, sposoban za koncertno sviranje, jedan od najvrednijih glazbenih spomenika kulture ove regije!». Restaurirane su 2003. godine i služe u koncertne svrhe.
Najstariji i spomenički najvredniji dio kompleksa valpovačkog dvorca srednjovjekovna je cilindrična kula s dijelom bedema nekadašnje utvrde. Zidana je opekom, a zidovi su joj debljine preko dva metra. Smještena je u sjevernom dijelu dvorca, ima dva kata i vidikovac na vrhu. U prizemlju i na svakom od katova nalazi se po jedna kružna prostorija presvođena kupolom. U središte kupolastog svoda prvog kata uzidan je zaglavni kamen s reljefnim prikazom grba velikaške obitelji Morović kojeg okružuje zmaj. Taj duboki reljef najzanimljiviji je umjetnički detalj kule koji je unatoč starosti od šestotinjak godina dosta dobro očuvan. Robusna kula nekadašnje valpovačke utvrde zbog svoje se očuvanosti, bogatstva obrade arhitektonskih detalja i kasnogotičkih klesarskih znakova ubraja među najvrednije spomenike srednjovjekovne arhitekture sjeverne Hrvatske.
Valpovački perivoj jedan je od najvrednijih povijesnih perivoja kontinentalne Hrvatske. Nastao je kao parkovni prostor dvorca s kojim čini jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. Početkom 19. stoljeća dio nekadašnje barokne park-šume i lovišta Zvjerinjak preoblikovan je u prostrani pejsažni perivoj koji se na oko 25 ha ljevkasto širi od dvorca prema jugu. Vrijednost valpovačkog perivoja očituje se u očuvanosti izvornog tipa engleskih pejzažnih perivoja, a što je u parkovnom naslijeđu Hrvatske prava rijetkost.
U dvorcu je od 1956. godine smješten Muzej Valpovštine koji posjeduje preko 3000 eksponata u nekoliko zbirki. Redovita muzejsko-galerijska djelatnost odvijala se do 1991. godine, kada su eksponati, zbog započete obnove dvorca, a nedugo zatim i neposredne ratne opasnosti, pohranjeni u depoe. Rat i njegove posljedice usporili su obnovu dvorca i ponovno stavljanje Muzeja u funkciju.
Posjetiteljima se, uz stručno vodstvo kustosa, nudi:
Tradicijsko, tzv. narodno graditeljstvo, kao i tradicijski uporabni predmeti te živopisne narodne nošnje i običaji također su dio kulturno povijesne baštine Valpovštine. Dok su kuće i drugi objekti u središtu Valpova već stoljećima građeni pod utjecajem stilske arhitekture, u njegovim rubnim ulicama te okolnim selima još i danas su sačuvane tradicijske, tzv. šokačke kuće s trokutastim zabatima okrenutima prema ulici te trijemom kao dvorišnim pročeljem. Izvorna dvorišta uz šokačke kuće pravi su etnografski muzeji na otvorenom, jer su gotovo svi stari gospodarski objekti: ambar, štagalj, štala, čardak, pušnica i drugi, također oblikovani rukom najčešće anonimnog narodnog umjetnika. Tradicijska baština naselja Valpovštine jedan je od značajnijih, ali još vijek neiskorištenih turističkih potencijala.
Barokna župna crkva posvećena Bezgrešnom začeću Bl. Dj. Marije izgrađena je između 1722. i 1737. godine pod pokroviteljstvom valpovačkog vlastelina baruna Petra Antuna Hillepranda od Prandaua. Prema stilskim obilježjima ova crkva pripada tipu barokne dvoranske crkve 18. stoljeća. Velikom visinom i arhitektonskim oblikovanjem unutrašnjosti izdvaja se među ostalim crkavama u široj okolici, što samo potvrđuje pretpostavku da bi joj arhitekt mogao biti poznati bečki barokni graditelj Johann Lukas von Hildebrandt, čijim je austrijskim crkvama vrlo slična.
Valpovačka župna crkva posjeduje vrlo vrijedne mehaničke povijesne orgulje iz 1805. godine. Izgrađene su u radionici vrsnog orguljarskog majstora Caspara Fischera u Apatinu i danas su jedine gotovo u cijelosti očuvane njegove orgulje u Hrvatskoj. Imaju 16 zvučnih registara na dva manuala i pedalu, mehaničku trakturu i zračnice, a opseg manuala obuhvaća 45 kromatskih tipki i tonova od C/E do c3. Sviranjem na ovim orguljama još se uvijek može postići vjerna slika izvornog zvuka koji je, prema riječima našeg najpoznatijeg organologa akademika Ladislava Šabana, «klasicistički zamišljen, muževan i izvrsno prilagođen crkvenom prostoru». Ističu se i umjetničkom vrijednošću svoga kasnobarokno-klasicističkog kućišta.
Na malom valpovačkom brežuljku, nazvanom Zeleni brijeg, podignuta je 1796. godine zavjetna kapela u čast Sv. Roka. Dao ju je sagraditi valpovački vlastelin barun Josip Ignac Hilleprand od Prandaua, o čemu svjedoči tekst uklesan latinskim jezikom na pročelju. Izvorno kasnobarokna zavjetna kapelica godine 1860. mijenja svoj prvotni izgled i dobiva još jednu namjenu - postaje grobnica valpovačke vlastelinske obitelji.Kasnobarokna obilježja uglavnom su posve uklonjena tijekom obnove 1860. godine, a na pročelju se pojavljuju neoromanička obilježja s jedinstvenom zanimljivošću – zvonikom «na preslicu», tipičnim za mediteranske crkve, a rijetkim u graditeljstvu kontinentalne Hrvatske. U krpitama kapele pokopano je dvadesetak članova valpovačkih vlastelinskih obitelji.