vakuum

Dražesna zemlja Nizozemska

Već dugo u novčaniku nosim jedan tekst prepisan iz nekog ženskog časopisa. Već više od 14 godina. I iako sam ga prepisala kemijkom olovkom, sav se taj tekst razlijeva, pa kad ga sad gledam čini mi se kao da mi dioptrija nije baš najbolja. Čak mi niti rukopis više nije takav. Možda nam se rukopisi promijene kad rodimo dijete. Ili kad rodimo drugo dijete. Ili nam jednostavno nakon toliko godina tipkanja po tastaturi olovka više ne leži tako dobro u ruci.
Nije niti čudo da mi novčanik izgleda kao da sam upravo iz banke podigla svu svoju, muževu, maminu, tatinu, sričevu i Sanaderovu ušteđevinu, kad u njemu nosim svakakve papiriće. I one koji će mi možda zatrebati i oni koji sigurno nikada neće. Ali ovaj papir, četiri puta presavinut, čuvam i sa kupnjom svakog novog novčanika, ja ga uredno premjestim. I opet ga čuvam.

Taj mi je tekst davao snage da ću se možda morati sama utješiti, kada to nitko drugi neće moći. Ili da ću ja biti ta koja će, nedajBože, moći nekoga utiješiti, kad svi drugi pokušaji budu beznadni.

Kada žena nosi u sebi novi život, kad prvi put na monitoru ultrazvuka ugleda sasvim maleno srce, sasvim maleni novi život, u njenoj se glavi rađa milion misli. I vesele i tužne i nesigurne i sigurne i želi jagode sa šlagom i kisele krastavce i želi sve to pomiješati. Neke žele čevape baš u jedan sat u noći... ali baš sve, pa čak o one manje pobožne, navečer se, pred san, pomole Bogu. Samo da sve bude u redu.

Kod mene je sve bilo u redu. Oba dva puta. I oba dva puta sam mislila da je to možda upravo zbog tog papira kojeg čuvam tako dugo, tako sebično.

Nedavno sam ga ponovo pročitala i ponovo se divila autoru.. za kojeg iskreno ne znam tko je i prvi put, nakon dugo vremena poželjela sam to podijeliti sa drugima. Možda zato što meni više ne prijeti takva opasnost, a možda iz želje da nekome koga i ne poznam pomogne.
Za svaki slučaj u Google sam utipkala nekoliko riječi iz tog teksta, jer on nema naslova, u nadi da to neću pronaći ovdje. U nadi da je to nešto što samo ja čuvam. Presavinuto četiri puta.
Bila sam u najmanju ruku razočarana kad sam vidjela da, gotovo identičan, postoji...u Hrvatskom portalu za roditelje, a onda i još dva rezultata za tu pretragu... U prvi tren...a onda mi je bilo drago da je to mogu pročitati i milioni drugih, a ponajprije oni kojima to, nažalost, bar malo može ublažiti bol. I upravo njima, roditeljima koji su u tih nekoliko redaka, bar na tren pronašli utjehu, želim da uživaju u toj dražesnoj zemlji, Nizozemskoj, u koju mnogi od nas nikada neće ići.
Divim se njihovoj hrabrosti. Divim se njihovoj volji. Divim se njihovoj ljubavi. Divim se njihovoj snazi. Jednostavno...divim im se.

I zahvalna sam, što moje oboje sada mirno spavaju, što se vesele novom danu, što ću ih sutra ujutro poljubiti, pitati ih što su lijepo sanjali...i što nikada nisam morala otići u tu zemlju.
I što ću konačno, četiri puta presavinuto, moći baciti u smeće. I još jednom se pomoliti, za svaki slučaj...



Kada očekujete dijete, to je kao da se spremate na veliki prekrasan izlet – primjericu u Italiju. Kupite hrpu vodiča i napravite krasan plan. Koloseum. Michelangelov David. Gondole u Veneciji. Možda naučite koju talijansku frazu. Sve je to vrlo uzbudljivo.
Nakon nekoliko mjeseci pomnih priprema, stiže dan odlaska. Spremite torbe i krenete. Nekoliko sati poslije, avion sleti. Dolazi stuardesa i kaže:
-«Dobro došli u Nizozemsku!»
-«Nizozemsku!?»-kažete vi. «Što ja radim u Nizozemskoj? Platila sam za Italiju. Cijeli sam život sanjala da dođem u Italiju.»
Ali sletjeli ste u Nizozemskoj i sad morate tamo ostati. Važno je da vas nisu odveli na neko strašno mjesto, prljavo, puno pesticida, gladi i bolesti. To je samo jedno drukčije mjesto.
Tako morate izići i kupiti nove vodiče. I morate naučiti jedan potpuno novi jezik. I srest ćete mnogo novih ljudi koje inače nikad ne biste sreli.
I nakon što ste neko vrijeme tamo pogledate oko sebe i počnete primjećivati da Nizozemska ima vjetrenjače, tulipane, čak i Rembrandta.
Ali svi koje znate odlaze u Italiju i hvale se kako su se tamo prekrasno proveli. I do kraja svojeg života govorit ćete:
-«Da, i ja sam tamo željela ići. To sam planirala.»
I bol zbog toga neće nikad, nikad, nikad, nikad proći... jer je gubitak tog sna jedan jako važan gubitak.
Međutim, ako potrošite svoj život jadikujući što niste bili u Italiji, nikada nećete biti slobodni da uživate u jednoj dražesnoj zemlji... Nizozemskoj.


26.02.2006. u 01:42 |
15 Komentara |
Štedi |
Gore |
^

































26.02.2006. u 01:42 | 0 Komentara | Štedi | Gore | ^

<< Arhiva >>

  veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Život ne treba shvatiti preozbiljno. Uostalom, 'ko se živ iz njega izvukao?


Ne mogu psovati, pa ironiziram.
Ne da mi se govoriti, pa se smješkam.
Slabost je, dakle, moja snaga i bezvoljnost moja volja.
Jer ja - nisam ja.

J.P. Kamov


POSJET UVIJEK ČINI ZADOVOLJSTVO. AKO NE PRI DOLASKU, ONDA PRI ODLASKU


Free Web Counter



Mjesečeve mijene

CURRENT MOON
moon phase info


zrakoprazna@gmail.com


'Ko te ima taj te nema

Ne može se uhvatiti senka
od života što k'o Dunav teče
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada veče,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome veče.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Neki žive blizu al' daleko,
kao kamen ne mogu se maći
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći,
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu dotaći.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Dotaknu se linije života,
dve sudbine kao jedna traju
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju,
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al jedna za drugu dobro znaju.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Z. Bogdan



Neka cijeli ovaj svijet

Znam, negdje mjesta ima
na svijetu kojem živimo mi
još negdje sunca ima
gdje postoje još sni

Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša zemlja sva
postane sretna
neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna

Plam topli negdje tinja
sjaj tople zvijezde seže do nas
još pravih ljudi ima
što vjeruju u spas

"Jalta, Jalta"
A.Kabiljo/M.Grgić




O jednoj mladosti

Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom

Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' prešućuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj

Jedna mladost, jedan san sreće
Al' do nje još dalek, dug put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut

Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku katkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću bas ja
Tko da zna

K.Metikoš/I.Krajač



Ima jedan svijet

Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedan svijet gdje riječi su djela
U tom svijetu živi čovjek od soli
Sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim

Iz njega čujem glas bez riječi
Čutim snagu ovog tijela
Ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
Sve bi htjela


Voliš me nježno, znam, to si ti,
Tako mi trebaš, trebaš mi ti

U jednom trenu sve bih htjela
Kroz igru riječi, a riječi su djela
Oprosti molim te, vrati me...
Svijetu mom

Stijene



Igračka vjetrova

Pati bez suze, živi bez psovke
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze,
a jadikovke ublažit neće gorki san.

Podaj se pijanom vjetru života
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, na pokoj nije
cvijet što nema korijena.

T.Ujević



Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.


I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!

T.Ujević

Za mene posebni

Micica
freestyler
ddadd
tajpvrajter
catcher
JJ
Pjesma o jednoj mladosti
RiLady
SKLBLZ
SSpot
trillian
Mladen
striček gajo
maria helena
Dragon Fly
rahatli
Mysteries
snopovi
Forza Fiume
lega svega
koki
zvoncica
estrogena
indianwoman
pantera
isil
justawoman
Old Soul
naposljetku
Hera
bobelline
djevojka za 1 dan
1971
zlo i naopako
babl
almost poznata
plokmin
@

...



Image Hosted by ImageShack.us



Zahvale