Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

Posljednji dan u Bodhgayi. T. i ja odlazimo do Temple Streeta gdje se nalazi najveći broj hramova, od japanskih do butanskih. Ispred Japanskog hrama nam prilazi neka imućnija Indijska obitelj i sramežljivo nas pitaju da li se smiju slikati sa nama (ovo na slici su oni bez nas ispred Tibetanskog hrama). Indijci se inače jako vole slikati sa zapadnjacima. Valjda neki fetiš.

Dok smo se vračali prema stupi, prikrpao nam se mali dječak, pričao je prilično dobar engleski. Kaže da mu sutra počinje škola, ali da nema knjige, pa ako bi mu ih mi možda kupili. To je jedna od poznatih podvalica, tako da nismo reagirali. Otiđeš i kupiš mu knjige, a on ih onda proda nazad u pola cijene. Umjesto edukativnog štiva dobio je kekse.

Kod stupe srećemo 'Who you are?' lamu i oboma nam daje Tarine zaštitne mantre za siguran put. Nešto što će nam stvarno trebati.

Vraćamo se u Deep Guest House i pakiramo posljednje stvari prije kretanja dalje. Sada postaje zanimljivo.