Mog mora nema, al
ja živim u nadi,
da možda, ipak, negde srešćemo se još.

Život mi je zato gorak kao tonik,
tuga moja bez kraja i dna.
Al na sreću tu je Mesec svetionik
vodi me kroz plave vode sna.

VAITAPU

09.02.2005., srijeda

Ceznja

Iskrena ceznja je najljepsi osjecaj koji ostaje urezan u sjecanja daje nadahnuce vraca vjeru i hrani dusu. Zaodjene tugu u svilu i dok hodas sam uvjek osjecas da je neko kraj tebe. Stanes kraj izloga i vidis se zajedno kako se drzite za ruke grlite ljubite i mazite. Zajedno ste u odrezu jezera ujutro u odrazu mora dok je kao ulje mirno a sunce vam dodaje krune zlata dok se lomi po moru. U mislima pricas sa to osobom o svim temama koje te zaokupljaju, nemas tajni i iskreno ih ne zelis imati. Zelis da i ona zna sve o tebi i znas da i ti znas sve onjoj.
Zivimo za takve osjecaje koje trazimo citav zivot oni nam ispunjavju praznine i ljece rane. Ljepota, ceznja ljubav i svi uzvraceni osjecaji, polupci njezno izmirene svadzice, male pobede i sitne radosti iskrena briga i lijepi snovi to nam daje snagu da se uhvatimo u kostac sa okrutnom stvarnoscu. Kada ti je najteze kada te brige more sjetis se slatke ceznje dodira, poljubaca i pogleda i vise ti nisa nije tesko … A kada zatvoris oci planu boje i i mirisi te odnesu u zagrljaje i more …. Samoca ti prijateljem postane podsjeca te i prica ti o ljepim sjecanjima bol te posjetiti na salicu caja ali se uvjek najavi i sretno ju docekujes. Tama izgubi boju i oci ti ju vise ne raspoznaju ceznes za tamom jer te obuzmu sanje i sve je tako carobno a mir caruje I sve to traje dok ima carolije ceznje … iskrene duboke i uzvracene ...

Dali su vremena nekada bila bolja ili smo mi bili bolji ?

Marina

Marina... Tek uz pomoć starih slika
Još mogu da se setim tvoga lika...
I bude se tad neki nemiri zli
I drugovima pričam da si moja bila ti...
Sav pijan...
Od te laži, ko od dobrog, rumenog vina.

Marina... Ti si bila moja plima...
Marina: svetlo, tama, leto, zima...
I verujem još... U tome je spas...
I često tako smišljam neki život za nas...
Al tada...
Javi mi se stvarnost setno... Ko violina...

Marina... Ja još iste pesme pevam...
Marina... Ja još iste snove snevam...
Iz ničega smeh još stvoriti znam...
Na kraju svake pesme ipak ostanem sam...
I uvek...
Čujem kako šumi more... Iz daljina...

Marina... Dal ćemo se ikad sresti?
Ja ne znam kuda će nas to odvesti?
Al dobro je to što ne znamo kraj...
Sad zbogom... Neću reći da te volim...
Al znaj:
Marina... Ti si bila moja pesma... I moja plima...

Djordje Balasevic


Chopin je bio poznat po svom burnom ljubavnom zivotu. Poslije nekoliko nesretnih ljubavi, zaljubljuje se, poslije ce se ispostaviti, takodjer nesretno, u Auroru Dudevant, znanu kao Gerge Sand. Zajedno odlaze na otok Majorku gdje Chopin obolijeva od turbekoloze i ubrzo se vracaju u Pariz. Ljubavni par se razilazi 1848, a on, slomljenog duha, posjecuje Englesku i Skotsku, ali ni tu ne nalazi dovoljno snage za komponiranje. Ponovo se vraca u Francusku i sljedece godine umire. Srce mu je, po njegovoj posljednjoj zelji, sahranjeno u Poljskoj, da zauvijek ostane tamo gdje je uvijek i bilo. Smrc.

- 11:59 - Ostavi svoj pecat (3) - Otisni - #

<< Arhiva >>

< veljača, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Tekstualni zapisi koji ce opisivati stanja i poglede doticne osobe ili ti autora
Autor se ogradzuje od svih mogucih i nemogucih psihickig i fizickig ostacenja koja se mogu javiti na citaocu doticnog bloga .

Kaslek:
nezgul@hotmail.com
WAITAPU
Cim izades iz magle i opazis Waitapu, ne dozvoli srcu da se odvise
nasladuje. Pronadi i zapamti mjesto gdje zavrsava planinski vijenac Wa, a
pocinje Tapu. To ces lako otkriti. Planina koja je nekoc bila prelijepa
i mila Wa, niza je od sjajne zvijezde Tapu. Tamo gdje se planine spajaju
i gdje se planine spajaju i gdje Tapu nadvisuje Wa, tu pocinje tjesnac,
pocinje prolaz koji te vodi u raznolike, bogate i beskrajne prostore
slobodnih mora. Zuri da najkasnije o zalazu sunca budes na pocetku
tjesnaca. Tada se protok vode u prolazu mijenja. Cim izade mjesec, voda
ce kao rijeka poteci za tebe u povoljnom smjeru i ti ces jos prije
svitanja -- ako jos budes ziv -- stici kamo si toliko zudio, s onu stranu
Waitapu! Zakasnis li u tjesnac, ne znam gdje ces i kako docekati zoru!

Autor:
Joza Horvat