Iskrena ceznja je najljepsi osjecaj koji ostaje urezan u sjecanja daje nadahnuce vraca vjeru i hrani dusu. Zaodjene tugu u svilu i dok hodas sam uvjek osjecas da je neko kraj tebe. Stanes kraj izloga i vidis se zajedno kako se drzite za ruke grlite ljubite i mazite. Zajedno ste u odrezu jezera ujutro u odrazu mora dok je kao ulje mirno a sunce vam dodaje krune zlata dok se lomi po moru. U mislima pricas sa to osobom o svim temama koje te zaokupljaju, nemas tajni i iskreno ih ne zelis imati. Zelis da i ona zna sve o tebi i znas da i ti znas sve onjoj.
Zivimo za takve osjecaje koje trazimo citav zivot oni nam ispunjavju praznine i ljece rane. Ljepota, ceznja ljubav i svi uzvraceni osjecaji, polupci njezno izmirene svadzice, male pobede i sitne radosti iskrena briga i lijepi snovi to nam daje snagu da se uhvatimo u kostac sa okrutnom stvarnoscu. Kada ti je najteze kada te brige more sjetis se slatke ceznje dodira, poljubaca i pogleda i vise ti nisa nije tesko … A kada zatvoris oci planu boje i i mirisi te odnesu u zagrljaje i more …. Samoca ti prijateljem postane podsjeca te i prica ti o ljepim sjecanjima bol te posjetiti na salicu caja ali se uvjek najavi i sretno ju docekujes. Tama izgubi boju i oci ti ju vise ne raspoznaju ceznes za tamom jer te obuzmu sanje i sve je tako carobno a mir caruje I sve to traje dok ima carolije ceznje … iskrene duboke i uzvracene ...
Dali su vremena nekada bila bolja ili smo mi bili bolji ?
Marina
Marina... Tek uz pomoć starih slika
Još mogu da se setim tvoga lika...
I bude se tad neki nemiri zli
I drugovima pričam da si moja bila ti...
Sav pijan...
Od te laži, ko od dobrog, rumenog vina.
Marina... Ti si bila moja plima...
Marina: svetlo, tama, leto, zima...
I verujem još... U tome je spas...
I često tako smišljam neki život za nas...
Al tada...
Javi mi se stvarnost setno... Ko violina...
Marina... Ja još iste pesme pevam...
Marina... Ja još iste snove snevam...
Iz ničega smeh još stvoriti znam...
Na kraju svake pesme ipak ostanem sam...
I uvek...
Čujem kako šumi more... Iz daljina...
Marina... Dal ćemo se ikad sresti?
Ja ne znam kuda će nas to odvesti?
Al dobro je to što ne znamo kraj...
Sad zbogom... Neću reći da te volim...
Al znaj:
Marina... Ti si bila moja pesma... I moja plima...
Djordje Balasevic
Chopin je bio poznat po svom burnom ljubavnom zivotu. Poslije nekoliko nesretnih ljubavi, zaljubljuje se, poslije ce se ispostaviti, takodjer nesretno, u Auroru Dudevant, znanu kao Gerge Sand. Zajedno odlaze na otok Majorku gdje Chopin obolijeva od turbekoloze i ubrzo se vracaju u Pariz. Ljubavni par se razilazi 1848, a on, slomljenog duha, posjecuje Englesku i Skotsku, ali ni tu ne nalazi dovoljno snage za komponiranje. Ponovo se vraca u Francusku i sljedece godine umire. Srce mu je, po njegovoj posljednjoj zelji, sahranjeno u Poljskoj, da zauvijek ostane tamo gdje je uvijek i bilo. Smrc.
Post je objavljen 09.02.2005. u 11:59 sati.