muzika?
Ne kvari muziku!
(Plutarh)
U području muzike svakako treba istaknuti Damona iz Atene, kojeg je Platon nazvao ''najdražesnijim glazbenikom na svijetu''... Damon je nalazio podudarnosti između muzike, psihologije, pedagogije i zakonodavstva, tvrdeći da melodija oblikuje temperament djeteta. Aristid Kvintilijan utvrđuje da je ''u ljestvici skladnih tonova što ju je prenio potomstvu moguće otkriti da prevladavaju čas ženski, čas muški tonovi, ili da se rijede sve dok ne posve ne nestanu; to jasno pokazuje da temperament svake pojedine duše iziskuje osobitu harmoniju''. Muzika je bila pedagoška metoda dovođenja do kreposti, jer dijete koje pjeva i svira na kitari pokazuje ne samo hrabrost i osjećaj za mjeru, nego i osjećaj za pravdu. S druge strane, ako je istina da je on tvorac raspuštene lidijske ljestvice, koju će osuditi Platon, postaje jasno zašto ga je potonji usporedio s Prodikom, ''najumješnijim sofistom''. Međutim, upravo se na Damona poziva Sokrat u Državi (III, 400a) želeći saznati koji ''taktovi odgovaraju ropskom raspoloženju, koji gordosti ili bijesu ili drugim zlim osobinama, i koje ritmove treba zadržati kao suprotne ovima''. Platon stoga navodi Damona i raspravljajući o uvođenju novih muzičkih oblika: ''Naime, nigdje se ne mijenjaju zakoni glazbe, a da se ne bi mijenjali i najveći državni zakoni'' (424c).
(Jean-Francois Mattei, Pitagora i pitagorovci)
ulomci premješten na novo izdanje bloga:
Platon i muzika? (ulomak iz Damir Barbarić, Politika Platonovih Zakona)
Kina: muzika i red svijeta? (ulomci Karla Jaspersa i Erice Fox Brindley)
|
