so far away...

četvrtak, 04.01.2024.

eh te novogodišnje odluke...

Nikad baš nisam vjerovala u nekakve novogodišnje odluke. Čini mi se da su to obično neke općenite, jedi zdravije, počni vježbati, smršavi, mlake ideje koje baš kao što i istraživanja potvrđuju traju do 15.1. pa se nekako zaborave. Tako da ih nisam nikad postavljala, svoju reviziju obično odradim tamo u ljeti oko rođendana, kad imam malo više vremena na godišnjem.

Zadnjih nekoliko mjeseci bilo je ludo na poslu, draga nam sezona. S obzirom na one nekadašnje u ranijim firmama, ova je već drugi puta prošla potpuno bezbolno. Definitivno mogu reći da mi je ovaj grad i ovaj poslodavac najbolji do sad. Ok, grad sam promijenila samo jednom, posao...preko nekoliko puta.
I naravno uz te moje ipak stresnije periode ide i kak ja to zovem futranje. A nafutrala sam se ja još kod zadnjeg poslodavca punih 20 kila, mora da mi je predobro bilo tamo. Mislim, besplatna čoksa i keksići i koješta što se trebalo pofotkati pa je ostajalo nama, plus svaki dan gableci iz dostave. I sjedenje za kompom. Bingo.

Nekad sam imala metabolizam koji je bio toliko brz da nisam mogla dobiti ni grama čak i ako sam pojela vola. A visoka sam. Nije mi se jednom desilo da mi ljudi zabrinuto komentiraju izgled i zdravlje jer nije normalno biti baš toliko mršava. S tridesetom i prvim sjedilačkim poslom se to doslovno promijenilo kao da je netko pritisnuo prekidač. Skupljalo se jako brzo.
Pa sam u par navrata opet povratila svoju tada sebi idealnu, a realno vjerojatno i premršavu kilažu.

Pa sam između zadnja dva posla bila u pokretu skoro cijele dane, svaki dan, planinarila svaki vikend i isto skinula 10tak kila u par mjeseci. Sreća, jer bi ih bilo 10 više nakon onih besplatnih čoksi...

Moj čovjek je dosta discipliniran po pitanju vježbe, iz zezancije njega i jednog mog kolegu zovem sektaši. Toliko su me pilali oko vježbanja da sam napokon popustila. A i shvatila sam da mi je nekako teže navući čarape u stojećem položaju. E to i jedno iskreno bockanje prijatelja na tu temu me potaklo.
Nije ni dragi sasvim zadovoljan svojom formom iako je i dalje u puno boljoj od moje.

Tako da smo već oko Božića krenuli s nekim kratkim ali opakim treningićima. Plus češće planinarenje i malo manje kukija bi moralo donjeti bar neki rezultat. Zezali smo se kako smo mi u novu godinu ušli sa već donekle uhodanom novogodišnjom odlukom. Ali, daleko je još petnaesti...

Kako god ovih prvih nekoliko dana je nešto između ekstaze i horora. Bolno je do besvjesti, upale mišića su konstanta valjda, psujem ko kočijaš, govorim nekom tamo liku s youtuba po čijem videu radimo te HIT treninge da ga mrzim, govorim mužu da ga mrzim, mrnđam i brundam ko naša mačka...i tako svaki dan,
Najviše od svega ipak mrzim što sam se toliko dugo osjećala toliko loše potpuno nepotrebno.
Ok, na godišnjem sam, prošla je sezona, bili su blagdani, imamo novih planova i ideja brdo, ali na stranu sve to, imam dojam da mi baš to vježbanje da toliko energije i fokusiranije razmišljanje da to ne mogu opisati. Evo, sektaš u nastajanju...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv