so far away...

utorak, 20.10.2020.

20/180 glazba u nama

Otkad znam za sebe glazba mi je značila beskrajno puno. Obožavala sam istraživati, otkriti nešto novo, sjećam se kako se četvrtkom navečer oko 10 u doba srednje čekalo neku top listu na drugom programu radija. Voditelj je imao beskrajno ugodan glas, glazba je tad još bila jako dobra i kazete su se snimale sa stvarima koje su oni puštali. S vremenom, nekako su sve te dobre stvari nestale s radia. Rijetko se desi da čuješ nešto takvo, staro, kvalitetno i zaboravljeno. A još rijeđe da nešto od onoga što se sad vrti na radiju pogodi žicu. Iako, ima tu i tamo neka stvar.

Ne znam kako se to dogodilo, no, zanemarila sam ju nekako. Sjećam se one godine kad je tata umro, nisam je mogla slušati. Prije sam uvijek u tramvaju ili busu slušala nešto, tada bi nasred tramvaja počela plakati kao ljuta godina ako bi naletila prikladna pjesma. Pa sam je prestala slušati. Iste godine brat je s još 15 godina volio 2 cellos. Odvela sam ga tada na koncert, oboje smo pred kraj plakali. Na bisu su svirali Hurt od Casha, Fields of Gold od Stinga i One od U2a. Svakako neke od meni najdražih pjesama.

Fields of Gold su moja pjesma za zadnji ispit. Kad sam ga položila nisam ni bila svjesna toga dok nisam stigla u naše dvorište, počela je svirati Fields of gold, a ja sam ulovila psa i plesuckala s njim, pjevajući ušla u kuću i rekla svoima.

Kad je mama nazvala iz bolnice i govorila mi da tata ima tumor i metastaze i sve...svirao je Springsteen i Streets of Philladelphia. Dugo je trebalo da mi prestane biti jako teško kad je čujem.

Cohena sam kad sam imala gadne nesanice davnih godina stavljala na repeat, dva najlaganija albuma. Slušalice u uši i jedino tako sam mogla spavati.

Sada...u moj život je ušao poznanik koji je veliki znanac što se tiče muzike. Svaki dan objavi post s nekim videom i opisom vezanim za tog umjetnika ili album. Oduševljava me odabirima onih najboljih stvari ikad...i nekim novima koje onda slušam danima.

Zaboravila sam koliko mi je bitna. Koliko te pazi, koliko te mazi, koliko te njeguje, koliko te tješi, koliko te pušta da letiš, koliko te smiruje. Koliko možeš izbaciti bijesa, koliko se možeš isplakati, koliko možeš voljeti i koliko je život beskrajno ljepši kad se voziš doma sa predivnog mjesta, kroz šumu. Kad ideš nekud prema divnom oblaku i onom tvom, domaćem brdu...a svira Sarah Brightman i Muvrini - tu quieres volver...
Život je daleko ljepši uz soundtrack.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv