so far away...

četvrtak, 15.10.2020.

15/180 kako se postave granice

Ova moja transformacija sad stvarno graniči sa ludilom. U pozitivnom smislu...ja zaista zaista živim radnju nekog ludog filma i znam da bi kad bi mi netko to pričao ostala onako malo rezervirana i s nevjericom to slušala. Pošto to živim, ne mogu ništa nego...priznati da to može biti tako. I pitam se zašto nisam i prije, ali...nekako, zar nije bolje primjerom pokazati što se i kad sve može onima koji u to ne vjeruju? I neka to bude malo kasnije, čisto da se uvjere da se sve može kad se posloži.

Naravno, zvali su me iz velike kompanije...u zadnjem sam krugu razgovora. Opet sam mirno razgovarala s mamom, nisam čak ni mislila reći joj za to, na kraju jesam...i ona govori meni koju plaću da tražim i ispod koje da ne idem. Mama, koja je do prije par mjeseci govorila neka samo radim na sigurnom mjestu i jao, kaj ću ja sad bez posla. Stvar je u tome da niti za tu i takvu plaću ja tamo baš i ne želim ići. I...realno, ne moram. Imam luksuz odbiti to.

Zašto? Jer se čuda oko mene doslovce dešavaju i sve me podržava da napokon ganjam svoje snove. Jučer sam se u bircu kvartovskom našla na sastanku s poslovnom partnericom. Imale smo čak i neke nesuglasice za riješiti, to je prošlo nevjerojatno glatko. Cura me svaki puta iznenadi jer ostavlja dojam relativno površne osobe na prvu...a ispod je osoba koja je prilično nevjerojatna. Naravno, napravile smo plan za posao dalje, nije se mogla nadiviti koliko dobro izgledam, to mi je ponovila valjda deset puta. Znamo se 6 godina otprilike, kaže ti nikad nisi izgledala bolje.

Pričala mi je o predivnoj novoj vezi i tome kako se to odvijalo, baš me veseli kad je netko toliko sretan. Izašla je iz neke bezveze s maminim sinom koji je volio samo sebe i našla dečka koji nju cijeni. I tjera je da bude bolja...on kuha, posprema, radi sve...ona prije nije kuhala, sad uči jer...kako da sad ona bude lošija od njega? I naravno, okrenula je ploču oko imanja djece skroz na skroz...to je već ne znam koji primjer. Ne, nikad, nikako neće ona imati dijete...a onda naleti pravi.

Stol do nas se okupilo veće muško društvo i gledalo utakmicu. Jedan je stigao kasnije, zezao se dal može on k nama...i poslali nam dečki drugu butelju vina. Bila sam u nevjerici, nije mi se tako nešto do sad desilo. Ispostavilo se da su svi rodom otkud i moja prijateljica. I da je jedan od njih vlasnik birca u kojem sjedimo...i da treba dizajnera. Eto gdje i kako se rješavaju poslovi.

I onda se pored svih tih prilika koje se otvaraju...a otvorilo ih se moooore...pitam koji bi prokleti razlog me mogao sad natjerati da opet sjednem na 8 sati u neki ured radi fiktivne "sigurnosti" raditi jako jako stresan posao. Ako mogu postaviti svoje uvjete, biti vani na suncu kad želim, raditi struku kad ne i kombinirati sto stvari koje volim i obožavam raditi...i vjerojatno od toga živjeti bolje nego ikad. Zašto? Koja te "sigurnost" može natjerati da sam odabereš biti nesretan, ljuštura od čovjeka, da se kad tad gadno razboliš i da zapravo potratiš život?

Da, ako me odaberu i ako ponude ono što ću tražiti bit ću u iskušenju. Možda i prihvatim na neko vrijeme...ali mislim da ne bi trebala.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv