so far away...

subota, 03.02.2018.

ta divna Istra...

U svim ovim godinama nekako najčešće završimo na godišnjem u Istri. Ne znam da li je to do dobrih i povoljnih ponuda, te regije ili ljudi...ili svega pomalo. Do sad smo lutali svuda, ono što me oduševilo bili su Kotli, jedan mali i dosta pust gradić zvan Oprtalj.

Selo Draguč koje nikada neću zaboraviti jer sam u njemu plakala kao kišna godina nakon što mi je krepao moj prvi i ljubljeni fotoaparat. Evo ga i sad stoji na polici i tu će vjerojatno ostati čitav život jer ta silina ljubavi prema fotografiji i želje za njime je nezaboravna. Radila sam dva tri mjeseca od 7 do 7 u nekom skladištu preko student servisa, dizala po 15tak kila teške kutije parfema na drugi kat polica...smršavila 10 kg u tjedan dana. Ali zaradila sam za fotoaparat i sve teškoće su nestale. Bio je samnom godinama, na svakom putu, na svakoj fešti, svuda. Imam dojam da se tek iza objektiva zaista opustim, postanem ja. Malo što drugo je u meni budilo takve osjećaje...




A naravno i nas je spojila. No, kako je on veći i bolji u tome, nekad mi se činilo da nisam dorasla tome. Nekad mi se ne da nositi aparat pa samo pokažem motiv pa neka on sve odradi. Sada više ne brinem...iako i dalje cijenim njegove savjete.

Na put smo krenuli u četvrtak. Pratila nas je duga iznad Zagreba.


Nakon odlične klope u Rijeci i još malo vožnje stigli smo u resort. Nisam očekivala hotel u nekom turističkom potpuno pustom dijelu...soba je bila nešto manja od očekivanog...sve ostalo savršeno. Posebno hrana. Welnes centar, ljubazno osoblje, sve besprijekorno čisto...ugodno, lijepo, uredno. Najprije smo prošetali uz obalu do Poreča, grad koji sam nekako propustila vidjeti do sad, a prekrasan je. Bilo je kišno i tmurno, no to nas nije spriječilo. Povratak u hotel, večera...oduševila me, plivanje u potpuno praznom bazenu...
Idući dan kiša, pa smo prvo otišli u saune...baš mi je pasalo, posebno zato što su mi pluća u totalnoj komi, dobila sam nešto poput sumameda i kašljem još uvijek gotovo neprekidno. Posebno noću. Dragi me zezao, što ja to radim noću; hripam i otvaram pa zatvaram prozor...dvijestotrideset puta na noć... haha, da...bilo je prevruće a grijanje nisam uspjela iskljućiti.
Poslije guštanja u welnesu otišli smo do Vrsara.

Bilo je isprva tmurno...gradić je bio gotovo potpuno pust...ali tako živopisan...prepun zanimljivih kutaka, šarenih vrata, kovanih ogradica...i par mačaka koje su spremno pozirale.


Popeli smo se do crkvice, zavukli u kojekakva dvorišta, fotkali dovratke i detalje.
Kasnije se i razvedrilo, pogled na oblake u daljini i male otočiće je bio prekrasan.
U luci je samo par deda komentiralo sve i svašta...i jedan zanimljivi razvlačio mrežu.
Sunce je palo, mi smo se vratili u Poreč. I on je bio prekrasan i pust uveče.
Planirali smo i danas još malo ga obići, no kakvo je bilo vrijeme ipak smo se odlučili krenuti prema Zagrebu odmah nakon još jednog prijepodneva u saunama.

Sve u svemu...zaista sam se odmorila. Onako, potpuno. Sretna sam. Ova godina je lijepo krenula, planovi za dalje su i bolji od ovog malog bijega u dvoje. I...samo s njim se osjećam toliko sretna. Znala sam to mislim onog trenutka kad sam prvi puta ugledala te plave oči (ne baš svjesna što će iz toga ispasti). Kažu da jednostavno znaš, taj jedan jedini, pravi put. I daleko smo od idealnog...imamo mana, imamo prepreka...prvenstveno to što njegov posao znači da ga jako jako puno nema tu. I da radi suludo vrijeme. Jer...kad je tu...onda je to jednostavno predivno. Kao ovaj vikend.
Prijateljica mi je rekla...pa, ne bi ti to nitko tolerirao...ti kao da si otišla vidjeti kako je drugdje pa si se vratila. Ja sam na to odgovorila, pa...smatram to komplimentom.

<	veljača, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv