so far away...

subota, 06.09.2014.

uspavanke

kad te u 5 ujutro probude sinusi...ne možeš disati, ležati, spavati...pa piješ kavu i kopaš po netu...a onda u miru i tišini jutra pronađeš ovakav dragulj koji još nisi odslušala....i nije ti žao sna...


Bila je jedna godina...ma bilo ih je i više kad su mi nesanice bile svakodnevna pojava...pogledala sam sve filmove, odslušala sve pjesme...prekinula petogodišnju vezu, vratila se svojima, preokrenula čitav život naglavce...

I nisam požalila, ali bilo je prokleto teško. Pri kraju s fakultetom, izletjela iz duge veze u neku kratku, burnu, tešku...budila sam se preznojena, u panici...nekako izgubljena i nasmrt prestrašena kud i kako sada. Moj namjerno čuvani zadnji ispit iz fotografije pretvorio se u noćnu moru jer je trebalo pregledati hrpu fotografija i pronaći one koje mogu iskoristiti za ispit i diplomski. A sve su nastale u toj dugoj vezi, na našim putovanjima.

Jedino što je pomagalo nesanici i tim teškim buđenjima bio je Leonard Cohen. Stavila bi laptop kraj kreveta, dva njegova live albuma na repeat i slušalice u uši. I tako sam spavala, nekoliko mjeseci. Vjerojatno bi poludjela da nije bilo tih uspavanki, jer bez njih uopće nisam mogla zaspati...a ako nekim čudom i jesam, budila sam se u znoju i panici.

Nadam se nekako da će još koji puta navratiti u ove krajeve i da ću ga čuti i uživo. Nemam baš sreće sa koncertima...pa ipak, nadam se.

utorak, 02.09.2014.

nedefinirano definirano...

Iznenađuješ me...
Nisam očekivala neke stvari...možda nisam očekivala ništa...pa je svaka željena stvar nekako dolazila s čuđenjem...
Nisam očekivala ovoliko vremena...sreće, suza, ustrajanja ponekad.
Nisam očekivala da ćeš tu i tamo ipak i reći ono što ti je na duši...

Nisam očekivala lutanja. Niti da ćeš spavati kod mene. Niti da ćemo odlaziti na izlete.
Niti da ćeš upoznati moje prijatelje. Niti da ćemo otputovati nekud zajedno.

Jednostavno...ti si bio netko neplaniran, nejasan, nedefiniran. Činilo se da si uvijek i svima bio takav. Da takav želiš biti i meni.
A onda su prošle skoro 4 godine.

I najviše od svega...nisam očekivala da ću i dalje protrnuti od plavog pogleda.
Ili da ću i tebi dati ključ ovog svijeta tajni.

Ili da ćeš ti...neuhvatljivi netko...postati nekako moj.
Moj toliko da je neobično ne biti kraj tebe nakon što smo bili jedno kraj drugog onako puno.

Pa...ajmo napraviti još ponešto neočekivano.
Odslušajmo neki koncert.
Otplešimo nešto.
Budimo tjedan dana na moru negdje gdje nema baš nikoga.
Odvedi me na kampiranje.

Zagrlimo se opet kao nekad, negdje na brdu, sa svjetlima grada ispod nas. Dok Cohen pjeva neke svoje uspavanke.

Više se ne bojim sanjati nas.

<	rujan, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv