so far away...

ponedjeljak, 11.11.2013.

odgovori?

Zanemarila sam malo pisanje. Malo radim preko odeska (lova je užasno mala...ali je lova). Radila sam i nešto ovako honorarno van struke i bezvezno nekoliko dana, zaradila za još jednu stanarinu. Malo po malo...nekako mi se čini da skupljam za mjesec po mjesec stanarine tamo iza 1. mjeseca i da ću se izvući financijski nekako.

Krenula sam raditi nove kreativne ludosti, otvaram na etsyju shop. Maknula sam se od nakita jer je konkurencija i ponuda tolika da to nema smisla. Imam druge ideje, vidjet ćemo koliko su dobre kad budu u prodaji.

Frendici sam napravila police, oduševljena je.

Dani prolaze.
I bez posla nekako imam čime se baviti i što raditi i osjećam se ok. Da ima više posla preko odeska i sličnih stranica imala bi osjećaj da zbilja radim. I radila bi ono što sam zapravo oduvijek željela...sam svoj gazda, slobodnjak. Ne da se mene vezati i staviti mi šefove za vrat. Može...ali, neću ja biti sretna u toj priči.

Imala sam važan, dugačak, naporan i uporan razgovor s nedefiniranim. Ovaj puta je i odgovorio na par stvari koje se povlače već dugo i nikako da mi da svoje mišljenje o tome. Mrzim kad ga moram cijediti kao limun dok ne iskopam pokoji odgovor na ta neka...pitanja o osjećajima, željama i planovima. Kao da ga tjeram na nešto. No, rekla mi je psihologica (da, zadnjih tjedana idem na "kavicu" sa tetom psiholog)...da je sve kako se ja osjećam potpuno legitimno...da se imam pravo osjećati tako... i imati želje i potrebe, i tražiti neke odgovore. Na njemu je opet hoće li mi te odgovore dati.

I tako...rekao je ponešto...ponešto lijepo. I ponešto...ne znam, čudno.
Da...mora sam sa sobom posložiti neke stvari. (k vragu, imaš dosta godina, nije ti to i ranije palo na pamet...)
Da...bježi van ako ikako mogu. Opet, ustrajno mi to ponavlja.
Da bi bilo najbolje dati mi cipelicu pa da se pokrenem i odem van, zaradim nešto novaca i postanem slavna teta dizajnerica ili umjetnica, kaj već želim.
Iznenađujuća izjava. Jer misli prije na mene nego na nas (tim mi bi teže bilo otići od njega)...i jer misli da zaista mogu postati slavna negdje...da znam i mogu...malo je onih koji su toliko vjerovali u mene...mogu ih nabrojiti trojicu; moj pokojni tata, moj prijatelj iz Rijeke koji me tjerao da završim faks kad sam htjela odustati i on, nedefinirani. Mnogi drugi su me gledali kao velikog sanjara koji nije u stanju ni normalno funkcionirati, kamoli postići nešto u životu. Ali...tu su više do izražaja dolazila njihova ograničena gledišta nego kakva sam ja.

Rekao je i da mu ne treba da mu kasnije netko predbacuje nešto...ja, jer sam ostala tu, očito. Naravno da sam mu rekla da je to ipak samo moja odluka, da me on čak i tjera da ne ostanem i da mi ne bi nikad bilo ni na kraj pameti predbacivati mu zbog toga.

I da...ja, sada, želim ostati. I želim da mi kaže što bi želio sa mnom...jer neku potvrdu da ta veza vrijedi ostanka ipak želim imati.
Pitala sam za život skupa opet...ali u kontekstu nekog budućeg vremena...godine, dvije. Pa je rekao da bi tad vjerojatno mogli useliti negdje skupa. Ne sviđa mi se previše ovo vjerojatno...ali je daleko bolje od onog ne znam od prije koji tjedan.

Možda smo ipak sad nešto i razjasnili...
I on i ja smo u nekim pogledima teški...užasno. On pogotovo kad se razgovara o nečemu takvom.
Mislim da ću ipak staviti taj odnos ispred one davne želje za putovanjima, karijerom. I pokušati to dograbiti i ovdje nekako.

Baš zbog toga što je on jedan od rijetkih koji vjeruje da mogu biti slavna dizajnerica...što se od njega ne moram skrivati, niti bojati se da će me razotkriti jer nisam ono što se od mene očekuje da budem. Po tome je ta nedefinirana veza potpuno različita od svih onih prijašnjih definiranih. Jer je tu kad god treba. Jer je najbolji prijatelj na svijetu...i najzločestiji ljubavnik. U jednome.
I jer me izluđuje.

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv