so far away...

srijeda, 19.10.2011.

...Lijepa, sređena cura...punih usta, sa puno šminke. Kaputić, košuljica. U rukama drži knjigu Mit o ljepoti i fascikl Agrokora. I neprekidno se gleda u svoj odraz u staklu tramvaja.

...Čovjek kovrčave kose sa slušalicama na ušima. U rukama drži scenarij za nekakvu seriju imena Krv nije voda.

Koliko toga možeš saznati o nekome na prvi pogled?
Ponekad puno, ponekad gotovo ništa, a ponekad te sve to zbuni.

Volim promatrati ljude. Ono što uvijek i svuda primjetim i što gotovo uvijek dobije poneki moj osmjeh su djeca. Ona pristojna ili ona kojima njihovi roditelji poklanjaju pažnju i ljubav.

Primjetim i zgodnu djevojku ili dečka. Način na koji hodaju, što nose, kako to nose. Gotovo na prvu mogu odrediti koliko je skupa odječa na njima i koliko puno ili malo ukusa imaju.

Ne volim uniformiranost, ne volim one sve silne cure koje izgledaju isto i gotovo ništa posebnog nemaju na sebi. Možda ni u sebi kada se već toliko trude pratiti modu i sve te trendove i silne gluposti.

A možda i ja imam predrasuda pa sudim na prvu. Ne osuđujem. Samo se ponekad u sebi nasmijem nekome tko je na sebe natrpao krznenu bundu, haljinu leopard uzorka sa još nekoliko cvjetova, čizme sa lancima, hrpu što zlatnog što srebrnog nakita, još već hrpu šminke i mobitel koji bliješti dovoljno da se to vidi iz aviona.
Ne shvaćam kako netko može misliti da će ga to uljepšati.

Puno smo ljepši sami po sebi. Dok se opušteno i sretno igramo sa djecom i savršeno nam je nebitno ako se svi skupa uprljamo kao prasci u parku.

Dok dvoje staraca šeće svakoga dana ruku pod ruku. A proveli su čitav život jedno pored drugoga, sretnici.

Dok poklonimo najobičniji balon nekom uplakanom djetetu, a ono se ozari kao da si mu poklonio čitav svijet.

Dok primiš za ruku neko od djece iz doma, jer ih posjetiš jednom godišnje i gotovo svatko tamo nađe ono neko "svoje" dijete kojemu se svidiš i koje se svidi tebi i kojem poželiš biti sve na svijetu, a znaš da ne možeš.

I tad nitko ne pita za skupe krpice, zar ne?
Dovoljni su i baloni i čokolade i osmjesi i ljubazne riječi.

A pored svih tih krpica, na ove jednostavne radosti, svi povremeno zaboravljamo.
Nemojmo.
Ono što dajemo, to i dobijemo.

<	listopad, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv