so far away...

utorak, 31.05.2011.

odrazi budućnosti...

nedostaješ mi...
samo nekoliko dana, a toliko mi bolno fališ...
jedan poljubac za pozdrav danas i nekoliko sati u društvu cimera, sa puno smijeha i šala...ne, nije to dovoljno...

fale mi zagrljaji, šaputanja...tisuću nježnosti i ono vrijeme samo za nas...

znaš li koliko te često sanjam? posebno kada mi nedostaješ...
pitam se zašto tako često u tom snu bude i tvoj nećak...
dijete koje mi je toliko neopisivo drago...
presladak je, pa ipak....previše se nekako privrženo osjećam prema malcu kojeg sam susrela možda samo desetak puta...
posebno u snovima...
možda zbog onog držanja za ruke, dok skakuće preko lokava...te slike...nekakve obitelji...kako bi izgledala kada bismo mi to...nekim čudom...bili...
potajno i to priželjkujem...nisam ni ja sasvim čvrsta u onim nekim svojim odlukama...
a ako sa ikime...sa tobom bih to željela...možda i mogla...teško da postoji itko kome bih toliko vjerovala...

vjerujem li zaista? zaista...zaista...da nećeš otići...povrijediti me...da ti nisam samo netko...prolazan i za igru?
vjerujem...znam...pa ipak svako toliko neke sumnje prelete nekim noćima kada mi nedostaje samo jedno....

zagrljaj u kojem nestaju sve sumnje...

zašto te sanjam toliko? zašto su ti snovi tako prepuni neke...gotovo nepoznate...nježnosti...
jesu li oni neki sanjivi i blijedi odrazi neke toliko lijepe budućnosti?
ili samo moje želje koje se ne usuđujem poželjeti?

zašto sam baš tu, kraj tebe toliko neopisivo sretna...toliko sigurna...toliko slobodna, toliko svoja?
zašto je toliko divno imati tebe, baš tebe...a ne već nekoga tko je naišao...ili će tek naići...mada...ne želim da nailaze, odavno sam se pomirila da ovakav kao ti samo jednom naiđe...

hoću li sakupiti hrabrosti reći barem dio ovoga...ili samo one dvije riječi koje ponekad požele pobjeći mi sa usana dok se nalaze negdje kraj tvoga uha...onako tihe i nježne, kao i ti trenuci...da te ne uplaše...

zašto baš tebe toliko želim čuvati...zašto ti mene toliko čuvaš?

zašto te volim, znaš li?
baš tebe...

jedno realno, snalažljivo, skromno, zadovoljno sobom...pažljivo, prekrasno biće koje se odnekud stvorilo u mom životu...i koje nikada, baš nikada ne želim pustiti da ode iz njega...

kada bih barem našla načina da to shvatiš...nekako, bez riječi...
pa da ne sumnjam više...
da se ne bojim...

da samo čuvam te zagrljaje...i tebe...i sve te sate i dane...i mjesece...i godine (a izgleda da će doći i one)...
da te volim...

bleso jedan, znaš li...da te volim?

<	svibanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv