so far away...

ponedjeljak, 09.05.2011.

i jesam, naravno...nisam ni sumnjala da neću još koje prijepodne ili koje veče provesti u tom zagrljaju...
još jedna šetnja uveče po kamenolomu...
koprive u koje me je kao htio baciti...šibe...nošenje na ramenu, a meni se vrti...
toliko nepodopština...jedno si veliko, veliko, veliko dijete...uvijek ćeš biti...
i neodoljivo mi je to...

i bilo je divno...kao i uvijek...
zabavno, prepuno šala i nepodopština...
osmjeha, sreće...

ne mogu to pustiti...ne tako lako...
i što znače šanse...i sva ta prijepodneva...ako znam da ne mogu nikada imati ono što bih željela...
da neću nikada čuti kako se osjeća...zaista osjeća...

kada znam da nemam pristup tom jednom dijelu njega i njegovog života koji će zauvijek ostati zaključan...

ima li smisla krasti ta prijepodneva?
ima li nade da ipak jednom dobijem uvid u taj sakriveni svijet iza tih plavih očiju?
i tu ruku da držim dok koračam kroz život?

ili su to samo sanje...koje ću vječito sanjati...dokle god se držim tog tračka (možda lažne) nade da bi jednom ipak mogao biti moj...

sasvim...
jer ja sam njegova postala...

i zaista ne želim opet na poljima od snova puštati korijenje...

predivno je, predivno...i uvijek će to biti...
ali nedostaje ono nešto...ono priznanje da točno to želimo, zauvijek (koliko nešto može biti zauvijek u ovom svijetu koji se neprekidno mijenja)...ali da sada to želimo zauvijek...
da želimo ono mi, da želimo zajedno graditi sne...

samo to nedostaje...tako malo...i tako puno...

kako dalje?

<	svibanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv