so far away...

subota, 11.12.2010.

opet sam tu

tjedan dana kasnije, na mjestu koje ipak, jedino smatram domom...
ova šetnja brdima, šetnja sa fotićem, dok zaista želim, opet fotografirati...
onaj mir, tišina, plavo nebo, grane prekrivene snijegom, stari grad, hladnoća i snijeg koji pada na mene sa grana...

to...je bilo za moju dušu...
susret sa prijateljicom nakon dugo vremena...jednom...i još jednom...sobom...
zaista je vrijeme da se okrenem onome što volim, želim i mogu, opet, uvijek iznova...samo tada sam sretna, zaista...

a onda sve ono što predstavlja probleme nekako lakše preživim...
i neću sad o tome, bitno je sebi prestati biti problem...

od sada...samo je jedna želja...biti sretna i biti svoja...a ipak...poznajem se dovoljno dobro da znam tko sam i što želim...kod kako sam zapela...

p.s. ti...hvala što si pokrenuo nešto malo od ovoga...pa ipak...ovo ću pripisati ovoj lutalici maloj koja mi se smije iz ogledala...da se ohrabri za daljnja lutanja...
i možda još pokoje zajedničko...kamo god vodilo...znam da može dovraga...pa opet, možda može i nekim lijepim putevima...na nama je...

<	prosinac, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv