so far away...

ponedjeljak, 11.10.2010.

this too shall pass...

jutro, 7:35

Jednom davno (ne, ovo ipak nije bajka) mudraci su odlučili pronaći jednu izreku koja bi u svim vremenima i u svim situacijama uvijek bila istinita i primjenjiva. I pronašli su ovu iz naslova, jedinu koja je zaista istinita uvijek i svuda...this too shall pass.

I ovo će proći.

Ovo je 18ti dan. Jutarnja magla, rosa i sunce koje se probija kroz maglu. Jedno jesensko jutro moga (a tako sam ga dugo željela zvati svojim, sada to punim pravom mogu) grada. Mir i tišina u stanu, ali neprekidno brujanje auta sa ljubljanske avenije - pozadinska glazba koja mi ne smeta, već me umiruje.

Koraci su polako sigurniji, nazire se poneki cilj. Još uvijek je teško...no više ne tonem. Tu sam, živa sam, snalazim se kako mogu. Uvijek me iznova oduševe predivni ljudi oko mene, uvijek iznova pronalazim snagu u njima. I u onoj mojoj velikoj ljubavi (naravno, fotografiji), koja oboji svijet u neke predivne boje.


......

nastavak; 22:57

18ti dan...još jedan preživljen...gotovo sam ponosna samo na to. Da mogu sama opstati...preživjeti, biti. Pronaći zadovoljstva i sreće u sitnicama, snaći se sa jako malo i biti zadovoljna svakim pomakom, koliko god on možda čak i smiješan bio. A ponekad se zaista i smijem sama sebi i situaciji u kojoj se nalazim. Sve je to poput neke lude komedije koju režira onaj netko gore koji mora da je zbilja neki duhovit tip...onako...cinik, zeznuti. I sutra znam da će biti dobar dan...radni, svaki posao mi strašno puno znači, sad kad ga i nema puno i kad je budućnost neizvjesna.

I tako...idem dalje...nekad sagnuta pogleda i spuštenih ramena, prepuna straha, ali ustrajem. A nekad lagodno bez obzira na sve...jer se pronađe ljepote i u sitnicama.

A ono najvažnije od svega...svi problemi nestanu kad se život svede na preživljavanje. Postoji samo jedan cilj, sve one izmišljene dileme i osobne drame padaju kao kule od karata. I sve je savršeno jednostavno. Meni, drama kraljici kakvu niste sreli...napokon je jasno što je važno a što ne...i da je 90% mojih problema bilo onih koje sam si sama stvorila.

Možda je to upravo poanta ovoga svega. Da shvatim čime se vrijedi zamarati a čim ne.
I...jedno zapažanje...fascinantno je kako su onoga dana kad sam odselila...svi moji prijatelji i poznanici prestali kukati mi. Nisam čula ni jednu priču o tome kako je teško na poslu, kako ih davi dečko, kako su jadni usamljeni...ništa sličnog. Ne usude se, jer znaju da je sve to peace of cake...u odnosu na moje mjesto.

<	listopad, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv