so far away...

srijeda, 10.12.2008.

out of the blue...

napokon!
kako i sami već znate,sklona sam lošim raspoloženjima kad me pritisne život,obaveze i tko zna što sve ne...ponajviše ja sama...tome pripomogne i sveopće sivilo koje vlada nebom i slično...

no....preokrenula se i ta ploča...to mi je nešto najdraže,kad se jednog dana probudiš, shvatiš da si riješio probleme koji su te dugo mučili,da je nebo plavo i da sija sunce...tad imaš osjećaj kao da su ti narasla krila...i možeš sve što želiš i možeš kud god želiš....o,to mi je najbolji i najdraži osjećaj koji znam...ta snaga,samostalnost,sreća,hrpa mogućnosti....

danas sam takva...najrađe bi odjurila nekud, trčala nekom velikom livadom, zelenom ili punom snijega,svejedno....danas bi juriti gradom, ispijati negdje kave i šetati cijeli dan, danas bi na put, u razgledavanje, na more, u šetnje, u shoping....svašta bi danas....

doći će i to...za sad moram nekako obuzdati tu svoju hiperaktivnost i primiti se još malo učenja...sutra i prekosutra imam zadnja dva ispita....zadnja!!!

Eto,dogurala sam napokon i do tud,nakon dugog niza godina, puno puno zabušavanja, ali i grijanja stolice...nadam se da ću imati sreće pa da to sad riješim,prije kraja godine, baš bi me to silno usrećilo...

Bilo je puno trenutaka kad sam mislila da nikada neću završiti taj faks, željela sam odustati u više navrata...ali,nekako to ipak nije bila opcija...nisam ja osoba koja od nećeg može odustati....tvrdoglava sam ko magare...pa makar to znaćilo da ću sto puta pasti i zapeti i da ću se teško izvući i krenuti ispočetka...jednostavno,ne volim ostaviti stvari neriješene...

A faks mi je uvijek bio najveća i najstrašnija neriješena stvar koja me tištila dugo vremena...nisam bila oduševljena s onime što sam tamo pronašla, očekivala sam drugo,bolje...više prakse,zanimljiviji program,više kreativnosti,radova....no,dočekali su me strojarstvo i mehanika, elektrotehnika i slični predmeti koji nama dizajnerima definitivno ne trebaju...

Neki su mi predmeti bili toliko užasni da sam ih godinama odbijala pogledati...a kamoli pak polagati...i tako su čekali do prije nekoliko mjeseci...iz buhe sam napravila slona, nešto što mi se sadržajem nije svidjelo je postalo nešto grozno, ne položivo, neizvedivo...bauk...
I onda sam prije pola godine odlučila da je dosta zezanja, da želim završiti taj faks, trudila sam se puno prije toga,šteta da mi to propadne...

Prije toga sam bila sva depresivna, bojala se što ću i kako ću...a onda se desio taj neki klik u mom razmišljanju, počela sam učiti, kako sam radila bilo je to teško dosta, dolazila sam doma s posla umorna i učila navečer,do kasno u noć...i krenulo je...jedan po jedan, čak i oni najteži i najstrašniji ispiti su bili prekriženi s popisa....položila sam ih 14 od tad...
s brojem ispita je raslo i moje samopouzdanje,a i želja da to što prije riješim...
starci su mi platili produljenje studentskih prava,bilo mi je žao tih novaca, no to mi je dalo još veću motivaciju da to riješim...
a sad vidim da su i oni ponosni...i to jako...po prvi put nakon duljeg vremena...

i tako,sutra i prekosutra mi je prilika...da ostavarim još i to,pa čudom riješim sve ispite još ove godine...nisam mislila da je to moguće...ali,eto,dokazala sam suprotno...zato,držite fige...

a već u subotu bježim...u shoping, na koncert neki...
dolazi Božić,veselim mu se jako...za Novu godinu smo nakon duge potrage pronašli kud ćemo....idemo u Budimpeštu....tome se veselim još i više....

i mislim da je ova godina zapravo jako dobro ispala...
kad naučiš da se vrijedi potruditi i da ništa na svijetu nije onako strašno kako se čini....
i da možeš sve...
baš sve...

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv