so far away...

utorak, 05.02.2008.

jedno hvala...

Priznajem, ovo razdoblje u mom životu mi je sve samo ne lako...naprotiv, daleko je najteži izazov s kojim se sad moram suočiti...

Dovoljno sam dugo bježala od obaveza koje su mi bile teške, s kojima sam se bojala suočiti zbog nesigurnosti, zbog zanemarivanja svega toga, zbog bijega od stvarnosti...sada, sada jednostavno nemam izbora... moram to riješiti kako god mogu, što je moguće brže, što je moguće bolje... a užasavam se...te moje brige izrasle su u goleme fantome koji mi nedaju spavati noćima,s kojima ne znam kako i na koji način da se razračunam, od kojih bi najrađe pobjegla glavom bez obzira...

Možda,kad bi napokon sama sebi objasnila da nije ni to tako strašno,kad bih rekla da je i to za ljude, da će sve već nekako, mada sad ne znam kako, biti bolje...

I tako sjedim uvijena u brige, crne misli, noćima ne spavam, danju tumaram kao netko tko je bez ijednog cilja i ideje kako i što...

Ali, ponekad se u tu moju tamu probije poneka zraka sunca...poneki osmjeh, poneki dašak dobrote koji dolazi od onih koje me vole...koji zajedno samnom brinu i koji se nadaju da ću biti bolje...da će me opet gledati kako puna nade i optimizma krećem u neke svoje borbe...kako radim ono što volim i u čemu uživam,kako se smijem i kako sam sretna...

I samo jedan san, jedna pomisao na najdraže mi biće drži me...drži me da ne potonem u svojim strahovima, da ne odustanem od svega za što sam se borila, a sad mi se čini predaleko...

Jedne oči, jedan pogled i jedan zagrljaj... na mjestu na koje se nadam vratiti, koje nam je dalo malo od svoje snage da ju odnesemo sa sobom u budućnost koja je toliko bolno neizvjesna...ali opet, nadamo joj se...

HVALA, što me držiš kad je najteže.... (ti znaš...)

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv