uskoplje
16.05.2010., nedjelja
Propovijed kardinala Puljića na misi zadušnici za pokojnog svećenika Antu Šarića
"Smrću se gasi jedna svijeća, ali se pali ona vječna koja se nikada neće ugasiti" Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predslavio je, 14. svibnja u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu Misu zadušnicu za pokojnog vrhbosanskog svećenika dr. Antu Šarića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Osim najbliže rodbine od svećenika Ante ovom Misom se oprostilo sedamdesetak njegove braće misnika među kojima kolege profesori, članovi Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, poglavari i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa te studenti i studentice kao i veći broj časnih sestara i vjernika. Propovijed kardinala Puljića donosimo u cijelosti sa stranica www.ktabkbih.net:Draga braćo misnici, dragi redovnici i redovnice, dragi bogoslovi, draga ožalošćena rodbino! Nalazimo se u crkvi sv. Ćirila i Metoda i prikazujemo ovu Svetu misu za dušu pokojnog profesora dr. Ante Šarića. Stojimo uz njegove zemne ostatke od kojih se opraštamo do mjesta gdje će čekati uskrsnuće mrtvih u njegovoj rodnoj župi Bistrica. Bog ga je pozvao uz svetkovinu Uzašašća Gospodinova u nebo. Još smo u liturgijskom uskrsnom vremenu. Pod tim svjetlom stojimo, molimo i prikazujemo Svetu misu za dušu našeg pokojnog profesora Ante. Svatko na svoj način prebire u mislima uspomene na pokojnog profesora Antu. Ujedno prebiremo misli i o smrti koja neminovno dolazi i 'gasi našu životnu svijeću' na ovoj zemlji kojom hodimo prema cilju. Smrću se gasi jedna svijeća, ali se pali ona vječna koja se nikada neće ugasiti. Ne možemo ne pomisliti i na tu stvarnost kojoj nitko nije izmakao. Na ovoj zemlji svatko ima svoje poslanje i svoj životni zadatak. Nama je s ljudima hoditi i za ljude raditi u duhu vjere i iz vjere. Sada gledamo profesorovo mrtvo tijelo te u mislima prebiremo učenje vjere o vječnosti, o vječnom životu i uskrsnuću mrtvih. Mi smo o istinama života i vječnosti govorili i naučavali ljudskim rječnikom kao i naš profesor Anto dok je predavao dogmatiku. Nakon smrti više to nije u slikama nego 'oči u oči' spoznajemo stvarnost bez vjere. Nakon smrti vjera prestaje, ali ljubav ostaje. Dok ovom životnom stazom hodimo i trajno učimo, ponovo nam je prebirati i razmišljati o najvažnijem predmetu koji valja svima nama položiti za vječnost. Zar ne da je to ona temeljna Božja zapovijed: “Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. Ljubi bližnjega kao sebe samoga” (Lk 10,27)? Tu školu valja trajno pohađati, a mjesto školovanja nalazi se pod Kristovim križem i na koljenima u molitvi i poniznosti. Bez molitve u školi križa nije moguće poći prvi korak ljubavi - praštanje. Nitko od nas nije pozvan niti je sposoban suditi i prosuđivati tajnu ljudskog života. To je Bog sebi pridržao. Zato, opraštajući se od pokojnog profesora i svećenika Ante, mi ponovo učimo pred tajnom života i smrti. Učimo prebirati i birati ono najvažnije u životu. Ponovo tražimo odgovore na tolika pitanja pred kojima ljudska pamet staje, ali vjera hodi dalje. Vjera ide u susret Gospodinu koji je uzašao na nebo da nam pripravi mjesto. Tamo gdje je On - čeka nas jer nas je izabrao i krštenjem k sebi prisjedinio. S posebnim osjećajima slavim ovu Misu kao ordinarij i upućujem ove pastirske riječi u Svećeničkoj godini. Pokojni Anto je već četrnaesti svećenik Vrhbosanske nadbiskupije kojeg sahranjujem u posljednje tri godine. Naglo se smanjuje brojka inkardiniranih svećenika. Ljudski gledano teško mi pada kada sahranjujem mlađe od sebe. Za Boga to nije mjerilo, ali čovjek ne može ne pogledati i tim ljudskim mjerilima. Nama svećenicima u ušima odjekuju riječi pape Benedikta XVI. izgovorene jučer u marijanskom svetištu u Fatimi kojima nas poziva na vjernost Isusu Kristu i vlastitome pozivu te da ujedinimo svoje snage i budemo brižljivi jedni prema drugima bratski se podupirući i živeći vjerodostojno. Danas slavimo svetog Mateja koji je izabran da bude s ostalim apostolima svjedok Kristova Uskrsnuća. Papa nas iz Fatime poziva i hrabri da i mi budemo takvi. Ovdje smo uz zemne ostatke pokojnog svećenika Ante da mu kažemo hvala na svemu što je svojim svećeničkim služenjem ugradio u ovu mjesnu Crkvu. Bog, koji vidi u tajnosti, neka mu bude nagrada u vječnosti. Hvala mu na riječima iz oporuke da svima oprašta. I mi stojimo uz njegov lijes moleći oproštenje i vjernički praštajući. Neka oslobođen od svih spona ovozemaljskih pođe u susret Onome kome je služio. Vidimo kako brzo prolazi tijek ovozemaljskog života. Neka nas ovaj sprovodni oproštaj u ovoj Svećeničkoj godini učvrsti u vjeri i vjernosti da svjedočimo nadu u život vječni i uskrsnuće mrtvih. Svaki oproštaj od pokojnog svećnika u nama treba probuditi zauzetost u molitvi i žrtvi odnosno apostolatu i svjedočenju kako bi Gospodin na mjesto pokojnoga svećenika pozvao i izabrao drugoga koji će s nama svjedočiti Uskrsloga i unositi nadu u ovaj život. S tom nadom u uskrsnuće mrtvih i život vječni, danas molimo i želim duši našeg profesora Ante: pokoj vječni daruj mu Gospodine! Amen! (kta) |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage