uskoplje
18.01.2006., srijeda
Između Vlaha i Balija
"Tanka je linija što spaja i razdvaja..." Večernji list u svom jučerašnjem broju donosi tekst koji se bavi odnosima Hrvata i Bošnjaka – Muslimana, a u kojemu autor Robert Bubalo, između ostaloga, nastoji pobrojati sve ono “što najviše razdvaja i što najviše približava” ove “dojučerašnje saveznike, a danas smrtne neprijatelje”. Po mome skromnom mišljenju, riječ je o preambicioznom zadatku kojemu autor, očito je, ni po svom znanju, a ni po novinarskom nervu i pronicavosti, kao ni po želji da napiše išta više od (dobro plaćenog!) novinarskog teksta čiji je rok trajanja jedan dan, jednostavno nije dorastao. No, ako je ovaj članak i pisan da bi se čitao samo jedan dan, tema koju je novinar pred sebe, a i sve nas, postavio nipošto to nije. Čak štoviše, upravo naš grad i naša općina mi se čine pravim mjestom na kojemu je potrebno postaviti to pitanje: što je to što razdvaja i što je to što približava dva naroda u G. Vakufu - Uskoplju? Što je to što jedni drugima zamjeramo, a što je to što jedni drugima teško možemo uopće oprostiti? Koji su to događaji i koje osobe iz prošlosti, ali i sadašnjosti našega grada, koje možemo istaknuti kao primjere koji približavaju, odnosno kao primjere koji razdvajaju dva naroda…… Pitanja je doista mnogo! Nije li vrijeme da ih konačno iskreno i bez zadrške sebi postavimo? Za početak, učinimo to, ako nigdje drugdje, na ovom blogu! No, prije toga, iz Večernjakova teksta prenosim razmišljanje uskopaljskog književnika Josipa Mlakića o ovoj temi: Josip Mlakić, književnik iz Uskoplja, sredine u kojoj živi podjednak broj Hrvata i Bošnjaka, drži da se stvari ne mogu grubo postavljati i isticati koje to činjenice spajaju, a koje razdvajaju dva naroda. Ne bih problem postavljao na taj način jer stvari koje s jedne strane povezuju, s druge strane su destabilizirajući faktor. Sve ovisi o tome što nekome u datom trenutku treba, pogotovo politici. Primjer Ćatića ili Dizdara isključivo je korišten radi negiranja ili minoriziranja Bošnjaka kao nacije, znači u neknjiževne svrhe. A sumnjam da su oni, kojima su bila puna usta Dizdara i Ćatića, ikada pročitali ijednu njihovu pjesmu smatra Mlakić i nastavlja: Ključni faktor koji spaja, ali i razdvaja dva naroda, jest iskustvo višestoljetnog življenja na istim prostorima. Ali, i ovdje je sve svedeno na optiku kojom se na to gleda. Imate primjera idealiziranja toga suživota, ali i drastičnih zloporaba. Sve se u suštini svodi na nekakvo povijesno samoposluživanje iz kojega svatko uzima ono što mu u nekom trenutku zatreba. Isključivo po toj logici funkcionira aktualna politika i to je, čini mi se, srž problema kaže književnik iz Uskoplja. Mlakić tvrdi da ne postoje načela u politici koja bi podjednako vrijedila za miješane sredine poput Uskoplja, Stoca, Prozora, Bugojna, Vareša... Kako bi to objasnio on navodi sljedeći primjer. SDA se "žestoko" zalaže za multietničko školstvo u G. Vakufu - Uskoplju, a dvadesetak kilometara dalje, u Prozoru, osniva posebnu školu za bošnjačku djecu. Ima sličnih primjera i na drugoj strani. I tek kad se stvore slični mehanizmi, odnosno načela koja vrijede za sve, stvari bi mogle krenuti nabolje. A po tom pitanju sam pesimist jer je to stvar koja aktualnoj politici ipak izbija previše aduta iz ruku. Faktički, odnosi Bošnjaka i Hrvata nisu predmet rješavanja politike, nego naprotiv, oni su taoci te iste politike zaključuje Mlakić. |
Prvi post na uskoplje blog.hr napisan je 21. listopada 2004. godine u 22.25 sati
-
-
uskoplje.blog homepage