Priča o Anici iz Uskoplja
U Uskoplju se pripovijeda: «Za vrime Turske kod nas cure se nisu smile udat za koga su one tile. Ako bi beg koju zabegeniso, morala je poć za njega i protiv svoje volje ili bi bila mrtva. Tako ti je bila dobra i lipa divojka Anica. Nju je zabegeniso turski beg i jednog dana skupi svatove pa dođe po divojku. Kad su turski svatovi došli blizu kuće, Anica ih ugleda i pobiže na druga vrata te ode do stine podno Kalina i baci se odozgora. Kad su Turci došli u kuću, a Anice nije bilo, pitali su di je, a niko ne zna te uzeše oružje i pobiše svu čeljad. Anicinog oca svezaše konju za rep, odvedoše ga i obisiše». (Kazao 1998. godine u Uskoplju Ilija Barnjak, rudarski umirovljenik iz Krupe kod Uskoplja, rođ. 1925. godine) M. Dragić: Od Kozigrada do Zvonigrada (B. Voda – Mostar, 2001.) str.: 117-118 |
< | lipanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |