Ponukan sa dva komentara na ovim stranicama (Dolph Lundgreni i uu) poslušao sam na stranicama radija snimku sa sastanka na temu pada vojarni u Ogulinu. Prije završne rečenice a umjesto mog komentara na tamo izneseno stavit ću jedan satirični prikaz načina na koji sam ja to doživio.
„Tu je samo čudo falilo. Da se ukaže Chuck Noris ili Mirko i Slavko. Onda sam je rekal ajmo....onda sam ja uzel bombe.... onda sam legal...onda sam vidil ide granata....onda je granata vidila mene..onda je Slavko rekal - pazi Mirko granata, onda su iz zraka napali Luk Skajvoker i svemirci...pa je došal Rambo sa specijalcima. Na mitraljezu je bil Bata Živojinović a na drugem čošku Ljubiša Samardžić i Boris Dvornik tukli su iz šmajsera i pivali -nas dva brata skupa ratujemo. Boško Buha je balal bombe a bolničarke Neda Arnerić i Sofija Loren umornim borcima dijele su pivo i rakiju i na razglasu puštale Đuku Čajića. U onim prošlim vremenima Slave M. bi o tome napisal knjigu a Sava K. bi iz bukve iztesal kip-spomenik nekog krupnog borca. Na kraju bi pozvali onu Vicku iz Međugorja da to pofarba onom svojom farbom pa da i kod nas ništo svitli.“
Nije mi namjera nikog ismijavati ali ja sam naprosto to tako doživio. I žao mi je što tamo nije bilo još ljudi koji su bitni za taj događaj i koji su u to vrijeme igrali i odigrali važne uloge. I malo se bojim. Zašto? Pa s obzirom da je još uvijek u izradi knjiga o Ogulinu u domovinskom ratu, bojim se da se i tome nije pristupilo na sličan način. Mislim da su Domovinski rat i ratna zbivanja u Ogulinu preozbiljna i povijesno prevažna stvar da bi joj se pristupilo na ovako neozbiljan način.
|
