Ponekad, kad mi je prilika, poslušam one komentatore koji nedjeljom prijepodne u programu Radio Ogulina komentiraju aktualne događaje. Tako i ove nedjelje saslušah profesora Kedžu koji je komentirao tri teme. Jedna je bila oko referenduma, druga nešto tipa političar u Hrvatskoj i treća o medijima. Moram priznati da i prije nisam bio njegov fan i nisam djelio njegova mišljenja ali ovaj put mi je izgledalo da sa svakom novom točkom -temom sve više skače sam sebi u usta s obzirom na ono što je rekao komentirajući prethodnu temu. Govoreći o referendumu, u konkretnom slučaju radilo se o referendumu o definiciji braka i uvrštavanju te definicije u Ustav prof Kedžo se zgražao nad mišljenjem vladajućih da referendum nije obvezujući, te mišljenju vladajućih da glasači, građani Hrvatske, nisu dovoljno informirani pa i obrazovani da bi nešto, na ho-ruk, referendumom, samo tako unjeli u Ustav. I tvrdi prof Kedžo kako se takvim razmišljanjem vrijeđaju građani, kako se zatire demokracija jer, Bože, moj, di'š veće demokracije i što može bit bolje nego kad ti ljudi na referendumu nešto odrede. Nisam se složio s tim.rnU drugoj temi govorio je o profesiji političara u Hrvatskoj i njihovoj sklonosti za otuđmanjivanjem. Ko fol slučajno nije spominjao znasečiji recept 200 obitelji, nije spomenuo ni pretvorbu ni privatizaciju, nije spomenuo ni Hypo banku, ni Fimi mediju, ni Sanadera, ni Mačeka, ni gospodarsku komoru a skoro ni HAC, no kao primjer je uzeo tamo neku županicu koja si je za službeno vozilo kupila skupog Audija. Ali ta zaboravnost nije sad najbitnija u toj priči a i profesori su poznati po zaboravnosti. Bit mišljenja cijenjenog profesora je kako političari u Hrvatskoj svoje zvanje u najvećem broju slučajeva smatraju prilikom da nešto jame, nešto smute i ušićare. I očekuje se da ih za to birači na sljedećim izborima kazne. No te kazne, kaže prof Kedžo, najčešće ne dolaze i birači biraju opet iste. Tu sam se složio sa završnim dijelom.U trećoj temi govorio je o medijima. I on smatra da je ono što nam neke komercijalne televizije serviraju čisto smeće. I objašnjava zašto je to tako. Kaže, televizije mjere gledanost svog programa i na osnovu gledanosti vide što gledatelji najviše vole gledati. I to što gledatelji vole to i dobivaju, u sve većim količinama. I kaže profesor Kedžo, tu nije za kriviti medije već gledatelje ili čitatelje jer na tv-u dobivaju upravo ono što najviše vole i žele. I tu bi valjalo poraditi na njihovom odgoju, obrazovanju, informiranju. Tu sam se napokon složio s njegovim mišljenjem. Jedino što se on razišao sa svojim iz prve dvije teme.Vraćam se na prvu temu - referendum. Čudi me mišljenje jednog intelektualca da se Ustav "slaže" referendumom ili više referenduma. Trebalo bi svima biti poznato tko i kako donosi Ustav. I bez obzira što zastupnici u Saboru predstavljaju narod, oni ipak imaju i svoje obrazovanje i svoju opću i svu drugu kulturu i zbog toga svega su i izabrani od mase da ih predstavljaju, zastupaju i njihove ideje, prijedoge i zahtjeve artikuliraju. Jer ako je najdemokratskije sredstvo referendum onda nam ne treba ni zastupnika, ni Sabora, ni zakona. Kad nešto iskrsne samo puknemo referendum i to je to. Kakvo suđenje Sanaderu?! Samo referendumsko pitanje - koliko godina treba u zatvor? 10, 20 ili 35? Lijepo referendum i eto presude u jedno popodne. Ili porezi. Kaj sad onaj Linić ima mudrovat s porezima? Napravimo referendum i pitamo - jeste li zato da se ukinu svi porezi? Što mislite kakvi bi bili rezultati referenduma? Bio bi to vrhunac demokracije. I kretenizma. A prof Kedžo na faksu gdje već radi ne bi sam odlučivao o prolazu određenog studenta. A ne, nego lijepo mini referendum među studentima s pitanjem "da li ste da Mate prođe ovi ispit? I koliko god se cijenjeni prof zgražao na mišljenje vladajućih da građane, birače, treba obrazovati, informirati i artikulirati poslije je i sam došao do takvog zaključka. Govoreći o gore spomenutoj županici i njenom skupom automobilu te kazni birača do koje zbog tog ne dolazi već je i sam izrazio razočaranje i sumnju u ispravnost odluka donesenih izborima ili referendumom, mišljenjem mase. U trećoj temi i sam je zaključio da bi valjalo poraditi na odgoju, informiranju, obrazovanju tv gledatelja da bi se barem smanjila količina smeća na našim televizijama, smeća kojeg za sad masa najviše voli. Mislim da je sve to isto. Ljude treba informirati i obrazovati i po pitanju televizije i opće kultura kao i po pitanju političke kulture i to nije ništa ni loše ni strašno. Jedino tako možemo izbjeći smeće u tv programu, svakodnevnom životu i u politici.
P.S. Htio sam još jednom provjeriti da li sam sve dobro čuo i razumio ali na stranicama radija nisam uspio pronaći tu posljednju emisiju. Ako sam ipak nešto krivo skužio bit će isprika :)
|
