|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MSN-b.djangradovic@hotmail.com
Ime:Bruno
Rođen: 08.07 1990.
Sluša:Minimal,trance,progresiv
Hobi:Free climbing
Obožava:motore,brzinu,adrenalin,nekada i bol
Mrzi:dvoličnost,sve drugo je ok
Nemože bez:Cigara
Gruby majstor
Lokalni heroj čiji indetitet nadalje ostaje misteri
Zaista fascinantna rockerica iz zg
Maky the frend
Njene me pjesme uvijek očaravaju
King ili Hajuza- žestoko
Zrinkach
Sensation-White edition
Dj Tiesto
Ekipa
TheGruby
Matija i pero
Marić(koma)
Mariana
Buraz
King
Pica i Kralj
Imao sam psa...
Sjećam se te male žute loptice,kao sada da ga gledam,kada je došao u moj dom.
Bio je cijeli žut sa bijelom crtom ispod njuške,mali slatki psić. Obožavao sam se igrati s njim,gledati ga kako jede jer bi se toliko najeo da bi mu trbuh bio skoro duplo veći nego on sam! Vodio sam ga svugdje sa sobom,šetnje,kupanja,vožnje... baš svugdje. Bio je moj mali prijatelj. Sjećam se kada mi je prvi put zaspao u krilu,kada je prvi put skočio samnom u more i držao se šapama za mene dok sam plivao,trčao za mnom po livadi,grizao me ali ne onako da kao da me želi pojest nego bi mi pažljivo stisnuo ruku između čeljusti i vodio me gdje bi on htio. Svaki dan bi me dočekao kada bi došao doma,stavio prednje šape na prsa i polagano naslonio glavu na mene mašući repom. Najdraže kod njega mi je bilo kada bi predvečer pošao zapalit cigar na na verandu on bi došao,naslonio glavu na moj koljena,tiho udahnuo i izdahnuo kao da ide spavat.
Imao sam psa,imao sam prijatelja,imao sam suputnika kroz život dokle nisu došli zli ljudi,otrovali ga,ostavili ga u patnji i mene da patim s njim jer on je bio sretan kada sam i ja bio,a sad je vrijeme da i ja patim kada on pati!
Imao sam psa,moju malu žutu lopticu! Volio sam ga kao da je bio čovjek a sad plačem,po prvi put u dvije godine,za njim,za mojim psićem,za mojim suputnikom,za mojom malom žutom lopticom..
Mom psu
Više nikada neću osjetiti njegov dah na licu svom
Više nikada neću osjetiti njegov umiljati pogled u pogledu mom
Više nikada neće na ramenu mom sklopiti male oči
Više nikada neće u moj zagrljaj sretan doći
Otišao je u nebo još ove noći
Petak,kao i obično lazareti. Bilo je fency,malo se popilo,plesalo,par neuspjelih ili ti ga spriječenih tučnjava i tako sve u svemu lijepo...
Živim od petka do petka
Bezimeni
Svaki pogled je nestao
Polagano izbrisan,isčezao
Svaka čežnja iz ruku isklizla
Kao vatra kišno zalivena
Bez kapi dima utihnula
Čak i čedna nada
Kao sjena šumskog hlada
Užarenom stihijom progutana
Sivim pepelom predočena
Mojim umornim očima
Sve će doživjeti onaj koji živi
Bezimeni je neživuće ime moje
Onaj što neposjeduje ništa svoje
Što u koraku sa sjenom hoda
Danju sniva,na jerbolima broda
Noću sa mjesecom u tamin zagrljaj pada
Petak,sam po sebi naporan dan,sjediš u klupi nakon udimljenja preko 5 min(strusiš onaj cigar u tri minute,jebeš ga šta je 100s)čekaš ono,ono spasonosno ali donekle iritirajuće zvono...
Tako je bilo i prošli petak,dogovori su padali gdje ćemo,kako ćemo,šta ćemo... U 8 ispred konzuma,može,dogovoreno. Izlazak iz škole pa gore na šesticu,monotonija na razini usijanja,razbiju je tek bitovi sa Kewinog flight-a 643 ili pak neki likovi koji pitaju za cigar...
Kewa poša doma,kao i Hajuza,ja pošo poslat torbu doma,svi ispred konzuma,osam je broj.
Nakon što sam ubacio slijepog putnika,tj torbu,u metalnog ljubimca nekog napaljenog egoističkog vozača libertasa,pošao sam u potragu za mojim sredstvom za smiranje,Marlboro Ultra. Pitše se zašto ultra?? Zamisli... Ujutro,nakon duge vožnje basom,iskrcaš se i prvo što učiniš jest provjeriš imaš li ih,crvendaća(crveni marlboro),ima! Polaganim teturanjem uputiš se u pema na kavu jer nemaš prvi sat,ili ćeš obružat prvi sat,a možda si u situaciji ko i ja ono ukor pred isključenje zbog neopravdanih pa ćeš onda kurac na kavu! No nastavimo,i tako ti teturaš,misliš da nešto misliš a to što ti misliš je zapravo puka sjena realnosti oko tebe! Napokon uđeš u pema,sjedneš na taracu i tek onda skontaš da pada kiša,aj bar nešto,uđeš unutra. Dobro jutro izustiš,dobro jutro dobiješ. Sjedneš i čekaš,Mirko pita što ćeš ti onako veseo kažeš veliki makijato,dobiješ ga za par minuta,stviš jedan šećer,srkneš malo,uzmeš crvendać,zapališ,potegneš dobar dim. Kad ono kurca neosjećaš,pa se onako odma iz jutra pitaš,jesam li stvarno toliko pošao u kurac?? Neki glas ti,nošen onom klimom,kaže da! I onda kakav ćeš biti cijeli dan,kao utrnula prosjakova sjena,dada zato je sada ultra!
Cijeli grad sam obišao da ih nađem,zamisli,cijeli jebeni grad! I nađem ih na ini ispod Konzuma,tj mjestu nabavljanja sredstava za večerašnje razaranje(kupim dvije kutije,a i to je premalo). Kewa je tu,ulazimo u konzum. Trči na odjel s alkoholom,bavarija sixpack to je naš plijen,začudo nemaju! Šta ćemo nego uzmi kewi 6 a i meni 6,hajuzi 2 hehe(njemu malo treba). Pođi u stan,vodstvo je imao tek pridošli The Gruby,u stanu fora ekipa,na stolu boca pelina i 3 q packa,strusili su prije nas četvrtog. Puštaj tiesta,pij bavariju,gutaj one cigare... Prošlo 45 min mi to sve popili,zaletili se u lazarete,tj mjesto večerašnjeg razaranja,pjevali s nekim strankinjama na stradunu,s uličnim sviračem isto,ušli u lazarete! Dj Cobra gore,Zovko do njega,i onaj astronaut od moga brata do njih... Uglavnom bilo je razarajuće brutalno,tj fenomenalno! Najbolje pjesme večeri:flight 643 i lethal ind od Tiesta. A onda ujutro raditr,he,takav je život. Radiš ko konobar a vozikaš se s atv-eom cijeli jebeni dan. Sve željne vožnje ili pak kavice pozivam da dođu na prevlaku...
Uživajte
Sutra se ide u lazarete. Balica je tu,piće je tu,još da cobra bude dobar ko prošli put,aaaa fenomenalno.
Da vas ne zamaram moram reći: Nisam jak na riječima!Možda mi je stih bolji?(sumljam,ali procjenite sami)
Tišina
Gledam
Divlje more,vihor ga diže
U oblake,pretvarajući ga u kapi kiše
Koje se opet slijevaju u more,koje kao da diše
Propinje val za valom
Pučinom vlada zbrka
Kao neizusna buka
Koju stvara val
Prvi put kada se propenje,kao pjenu
Zadnji put,kada ljubi stijenu
Kao kad žubori u plićini žal
Napokon
Vihor polako jenjava,sve je nekako tiše...
Napokon
Tišina.Nebi mogao podnijeti više
Jer sve je premostivo kada je tu
Ona je prateće svijetlo mom putu...