Sutra se ide u lazarete. Balica je tu,piće je tu,još da cobra bude dobar ko prošli put,aaaa fenomenalno.
Da vas ne zamaram moram reći: Nisam jak na riječima!Možda mi je stih bolji?(sumljam,ali procjenite sami)
Tišina
Gledam
Divlje more,vihor ga diže
U oblake,pretvarajući ga u kapi kiše
Koje se opet slijevaju u more,koje kao da diše
Propinje val za valom
Pučinom vlada zbrka
Kao neizusna buka
Koju stvara val
Prvi put kada se propenje,kao pjenu
Zadnji put,kada ljubi stijenu
Kao kad žubori u plićini žal
Napokon
Vihor polako jenjava,sve je nekako tiše...
Napokon
Tišina.Nebi mogao podnijeti više
Jer sve je premostivo kada je tu
Ona je prateće svijetlo mom putu...
Post je objavljen 03.05.2007. u 23:47 sati.