Mišljenje je kao šupak, svak ga ima, rekoše jednom, iako, poznajem jednu curu koja živi a da nema jednjak, pa vjerujem da isto tako postoje ljudi bez šupka, kao i ljudi bez mišljenja. Razlikovati šupak od nešupka lako je, no razlikovati mišljenje od nagomilanih riječi kojih smo se u životu nagutali, pa nam se sad vraćaju same od sebe, teško je.
Teško je i iz tog razloga što riječi izazivaju emocije, emocije znaju izazivati kraće ili dugotrajnije sljepilo i u cijelom tom nizu izazova, čovjeku se je lako izgubiti. Nasuprot tome, teško se je u svemu tome naći.
Kao raca, ili kao sva živa bića na planeti koja u ovom trenutku još nisu izumrla, preživili smo zato jer smo naučili da treba biti tamo gdje se osjećamo dobro, i otići s mjesta gdje nam nije dobro. Isto tako smo naučili koristiti riječi koje donose dobro, i izbjegavati one od kojih nam je slabo. Da li su te riječi laž ili istina, manje je bitno, jer ono prvo, preživljavanje, važnije je od svega i uvijek ima najjaču ispriku. Oni, koji to umijeće nisu usvojili i čije riječi moraju biti ravne njihovoj istini, često ne prežive.
Budale.
Iako vjerujem da bi se slijedom ovih zaključaka bezuvjetno složio, Mužjak mi je kao posljedicu svojih nagomilanih mišljenja otkrio zaključak da je upravo on najbolji komad kojeg ću ikad imati. Pritom je dovoljno hrabar i blesav da to bljuzne na sav glas, iako dobro zna da laži glavu čuvaju. A skromnost je baš dražesna vrlina. Ponekad. Možda bih se i našla povrijeđenom, da kojim slučajem nisam odavno došla do iste slutnje.
Što nije baš neka jako lijepa slutnja. Za mene. Jer jednom kad shvatiš da si na vrhuncu i da je to najbolje što možeš, isto tako znadeš da sad slijedi samo put nizbrdo. Što je,opet, dosadno i neizazovno i neuzbudljivo i lako te pretvori u čangrizavu osobu koja samo tupo zuri jer ju ništa više ne zanima.
Za razliku od Mužjaka, Bivši je uvijek živio u strahu da nije dovoljno dobar i da ću si lako naći boljega. Što je njega činilo bolesno posesivnom i napornom osobom. Iako, i on je bio u pravu. Što je sam razlaz učinilo olakšanjem i svečanim otvaranjem mogućeg puta ka boljem. Najtužnije od svega jest to, što se ubrzo ispostavilo, da je i obična i nezahtjevna samoća bolja od veze s njim.
Sličnije Mužjaku, a daleko od iskompleksiranog Bivšega, Šefonja je ustvrdio kako se trenutno nalazim na najboljem poslu kojeg ću ikada imati i kako mi je upravo on, osobno, pružio šansu života. U taj paket uključujuć i to što mi je, zajedno s šansom života, plaja postala poput belog zeke u mađioničarevom šeširu.
Prije njega, luda Šefica je vrištala na sve nas redom, kako nikada nećemo imati boljeg šefa i bolji posao i bolji tretman. Iako je jedna od nas završila na bolovanju sa slomom živaca i dijagnozom mobinga. Mimozica, pih.
Mišljenja su, dakle, upravo poput šupaka. Iako, bez šupka je gotovo pa nemoguće preživjeti...