nestašna usidjelica

četvrtak, 28.10.2010.

Dan drugi sve na crno

Jutros sam uspjela ranije odlijepljiti kapke. A onda odvezla sebe i auto na drugi kraj grada gdje je serviser u kafiću cuclao svoju prvu kaf `cu. Isto je bio natečen i imao sljepljene kapke. Rekao je da će me zvati kad pogleda motor.
Serviser od moga auta radi na crno. Šefonja mi je dao njegov broj uz objašnjenje da je država glupa, a i da sam ja glupa ako plaćam državi. Onda mi je serviser objasnio kako je on imao firmu i kako su ga jebali nekim glupim zakonima i kaznama, pa je ubio firmu i sad radi na crno. Inspekcije ga neće naći jer one traže samo one koji imaju firme. Ako nemaš firmu i nisi prijavljen, ništa te ne pitaju. Ne znaju što bi, imaju čak i neku smiješnu kaznu koju uvijek može platiti i nastaviti raditi. I kaže serviser da mu je sad super. I da su budale svi koji imaju firmu u budalastoj državi.
I tako sad više ni ja ne plaćam pdv, ne osiguravam radno mjesto nekom radniku u ovlaštenom servisu, a naravno, uštedim... platim servis na crno skoro upola manje nego na bijelo. Nitko me neće kazniti, osim ako se autu nešto ne desi pa ja to onda povežem s božjom kaznom i tako mi je trebalo. Ali kako starim, tako sve manje povezujem, pa teško da ću se sjetiti uzročno-posljedične veze servisiranja na crno.
Ne uzbuđuje me to. Ma uzbuđuje, ali krug se je odavno debelo zavrtio. Moja plaja je mala, gledam gdje god mogu proći jeftinije, onda, ja ne trošim, radi mene ne trebaju postojati ni pedikerke, manikurke, ovlašteni servisi, gatare, mnogi ljudi koji bi inače mogli prodavati nešto svoje, a meni ne mogu jer nemam da kupim. Jebiga. Tko je bio prvi u tome? Zar je i to bitno... tko sad može zavrtiti taj krug unazad?

Gledala smo poslije na poslu vrijedno i uredno portale. Vidjela tamo neko poznato lice, neki dečko vratio se iz stranjske zemlje pa otvorio firmu, pa radi ko` lud a njegovi radnici imaju natprosječno visoke plaje i sve je to jedna divna i krasna vijest da u Hrvatskoj postoji jedna tako divna i krasna firma. Onda su mi se živci u mozgiću povezali i sjetila sam se tog dečka dok je još studirao u toj istoj tuđini, nekako je došao do mene, trebalo mu je učiniti logotip i naslovnicu za neku prvu njegovu knjigu. Jedan od onih poslova na crno. Meni super imati posao na crno, njemu super isto, jer vani mu to nitko neće raditi po tako smiješnoj cijeni. Pa smo tako krenuli u suradnju. Dobila sam neku paricu, sva sretna, jer čim dobijem neku paricu, ja mislim da sam bogata... a ono... božemesačuvaj parice. Sve je napočetku bilo krasno, svi sretni i zadovoljni, oni sa mojim radom, ja sa zarađenim novčićima. Dečko mi je kasnije često zahvaljivao i slao raznorazne linkove na kojima se krasan logo pojavljivao, tek toliko da budem zadovoljna kako mi slava raste, kad je već parica simbolična. Učestalost pojavljivanja obično određuje cijenu logotipu, ali oni su bili siroti studenti u stranjskoj zemlji, a meni je "slava" trebala biti dovoljnom. Osim slave obećavali su mi projekte u budućnosti koju spremaju.
No, na tim sljedećim projektima smo pukli. Rekli su što trebam raditi i odredili cijenu ispod svake cijene i rekli da ili tako ili nikako. Pa je ispalo nikako. I osim toga rekli su da su požalili što su se ikad spetljali sa mnom tako neozbiljnom i pohlepnom. I svašta nešta. Sad mi je žao da sam te mejlove pobrisala.
I sad čitam o njima tako uspješnima i o njihovim projektima koje sam mogla oblikovati za sitnu paricu i sada se osjećati dijelom uspješnog tima u Hrvatskoj. S kojim sam radila na crno ispod svake cijene. Mogla sam raditi i džabe i sad imat portfoljo sa vrijednim radovima za vrijednu u uspješnu firmu izvan svih hrvatskih okvira.
Recimo da sam probala na svojoj koži taj njihov tradicionalan pristup poslu gdje gledaju dati od sebe što manje i što više omalovažavati tuđi rad. I da mi je nekako teško zamisliti da svojim radnicima tako velikodušno daju natprosječnu plaju, a da u tome ne vide neku uštedu, zaradu, nešto... Uspješni su, pametni su, preselili su firmu izvana u Hrvatsku i podijelili plaću malo iznad prosjeka i odmah dospjeli u novine kao izimno uspješna firma. Jer daju plaje na vrijeme. I to su napisali, da. Njihovi radnici dobiju redovnu plaju i novine od toga naprave famu, a njihovu firmu podignu na pijedestal megalomanskog uspjeha. A nigdje ne piše koliku plaju za taj isti posao dobijaju radnici u zemlji iz koje su svoju firmu preselili.
I koliko su ovi uštedjeli zato jer za isti posao iste stručnjake plaćaju itekako manje...
To je već posao iznad svih. Ušteda na radnoj snazi. Zbilja su macani. S obzirom da su im klijenti na svjetskoj razini, vjerojatno zarađuju isto kao što bi zarađivali vani i svakog se prvog u mjesecu smješkaju i oni i njihovi radnici. Svi na dobitku.
A još i dospiju na naslovnicu portala jer daju urednu plaju.

Serviser koji radi na crno mi je ipak nekako draži lik.
Možda jer je luzer. I možda jer nikad neće osvanuti na naslovnici kao vuk u janjećoj kožici.