nestašna usidjelica

četvrtak, 08.07.2010.

ap šnicl bens partner

Lebensabschnittspartner je, ustvari, prava riječ. Ali je nisam uspjela zapamtit kao takvu. Nego kao ono kad je moja baka jogurt zauvijek zvala jorgutom, a mojoj će mami Gorski Kotar zauvijek ostati Kotor. I doviđenja.
Iako njihove riječi nisu tako teške kao Lebensabschnittspartner, teško mi se otet dojmu kako odoh u sjeme. I doviđenja.
No, htjedoh reć da ubila sam Amantea. U pojam prvo. U ego drugo. Onda se je on opečeno povukao i pokušao isto sa mnom. Onda smo se tako spaljeni gledali i dva dana roštiljali i odlučili da je ipak rano da izgorimo. Pa smo ugasili vatru i polizali si rane. Međusobno, naravno. I sad nam raste nova mlada rozasta kožica.
(Njegova pritom ima po sebi neke crvene točkice. Rekoh mu da bi to moglo bit od gljivica i nek si kupi canestena pa nek se maže. Sebi sam isto kupila onaj set koji je poskupio jer ga više ne izdaju na recept. Zanimljivo je tu rečenicu složila teta apotekarka. Ne izdaje se više na recept pa je poskupilo. Ajde, neka je. Koga svrbi taj ne pita za cijenu.)
Ali ovo u zagradi nije bitno.
Bitno je da nam je narasla nova nježna kožica tamo gdje smo se opekli i još malo pa će kroz nju probit dlačice i bit će kao da nije bilo tako strašno. Ono jednom.
I Bitno je da sam ipak ubila Amantea. Nema ga više kao takvoga. Istjerala sam ga.
Sad mu tražim neku novu kućicu u kojoj ću ga i posjećivati i prepoznavati i gdje ćemo piti čaj i kavu za doručak.
Težak je to zadatak.
Dečko?
Ma daj, pa nemam 15 godina. A bogami ni 25... a ni 35...
Momak?
Hm, i dalje zvuči kao mlađahni neiživljeni hormonalac...
Prijatelj?
A sex?
Prijatelj za sex?
Pa valjda sam ti više od toga... puno više, nadam se...
Prijatelj za sex i puno više?
?!?!
Prijatelj za sex i ljubav i druženje vikendom?
:P

Siroti je taj hrvatski jezik, ustvari. Toliko psovki i mogućih kombinacija istih, a niti jedna jedina riječ koja bi označavala ljubavni par u godinama u kojima je urnebesno smiješno nekoga zvati dečkom i curom. Vidite onog prosijedog dečka s malenom škembicom tamo? Vidite li onu curu s hladnom ondulacijom, ful sijedim izrastkom, smiješnim boricama (ah, kako si volimo tepati... :) i pokojom staračkom pjegicom? E, oni su si dečko i cura...
Nova mladost, jelte?
Ma sprdajte vi nekog drugog.
Kako da ga predstavim? Eve mi ga momak...
Momak.
Raspuštenik?
Momak. Malo je umoran i voli rano ići leći i voli raditi po kući i najviše se voli poslije posla zabiti u stanu i nešto kuvat, čistit, ne da mu se baš van, puno je toga vidio, puno mu je toga dosadno... baš neki neveseli momak...

Nijemci zato imaju to nešto. Zove se to Lebensabschnittspartner. Rekla mi je Bjonda da bi na hrvatskom to se reklo partner životnog dijela iliti perioda. Ma nitko to na hrvatskom ne bi tako rekao. Nitko to ne bi ni razumio.
U Hrvatskoj, za Hrvatice postoje momak, muž i smrt.
Nema tu partnera ni nekih čudnih životnih perioda. Sve je jasno. Rodiš se, prohodaš, nađeš momka, prohodaš, udaš se, rodiš, umreš. Tako treba biti.
Možeš se i razvest, ali to je sramota. Onda imaš bivšeg muža i loviš novog. Nema tu prijelaznih perioda i partnera za prijelazne periode iz nečega u nešto. Nema tu ni potrebe da se prijelazni periodi zadrže. Ima samo juriš na juriš u ta neka općepriznata i svepoželjna stanja. Blaženo i udato.

Rekla bih ponekad da su grubi Nijemci suptilniji od osjetljivih Hrvata. Barem imaju te neke riječi za te neke suptilne periode. I rekla je Bjonda da imaju mnogo tih lipih riječi za tepanje i maženje i milovanje i draganje, koje u hrvatskom ne postoje. I koje se ne mogu ni prevesti jer zvuče onda, ne tako dobro. I rekla je još da mi zato imamo psovke koje se na njemački ne mogu prevesti e da bi zvučale tako sočno i tako prirodno i tako dobro...

I skroz sam se izgubila.
I još uvijek ne znam u koji haljetak da uvučem partnera životnog dijela iliti perioda.
A da to zvuči tako baš tako kako jest. I da nije njemački bolesno, inžinjerski opisno. Jer ipak smo mi temperamentni balkanci s osjetljivim egom, koji si vole umišljati da su kulturni europejci i pritom ostati do grla zabijeni u svojem primitivnom korijenju, od milja nazvanom tradicijom.
Pa zato, u skladu sa svojim jezikom ograničena raspona, moram umijesiti neki oblik za gospodina njega, s nadom da će se tako izvajan osjećati kao kod kuće, kraj ognjišta svojega stoljetnoga. Nešto da nije Dečko, da nije Dragi, da nije Sadašnji, da nije Prijatelj, da nije Ljubavnik, da nije Momak neozbiljni, da nije Muž puž, da nije Partner, da nije ni na nebu ni na zemlji, a da je opet sve to nešto, ne skroz ali tu negdje.
Jer mi smo ipak ozbiljni ljudi na pragu ozbiljnih 40-tih.
I, ustvari, živo nam se jebe za to gdje smo.
I super nam je.
Da.
Životni partneri u nekom trenutku života.
Ma baš slatko.
:)