nestašna usidjelica

ponedjeljak, 03.05.2010.

Ajmo sad svi zajedno patiti...

Gledam opet tv. Informiram se i to. Reklo na teveu da su javnim i državnim službenicima ukinuti Regres i Božićnica. Kao mjera štednje. Sjećam se da je prije par dana jedan gospodin isto tako na televizij burno zahtjevao od ekipe da se Božićnica i Regres ukinu i onima koji rade kod privatnika pa da svi zajedno snosimo taj teret. Nasmijao me pošteno. Onako, opet ono, dal` da plačem, dal` da se smijem, dal` da prezirem. Smijeh je lijek, dakle, odabrah se tresti na svojem podstanarskom kauču na razvlačenje.
Radim kod privatnika raznoraznih od 99´-te naovamo. Zadnju sam Božićnicu dobila 2004-te. Nakon toga sam dobila smrznuto pile. Nakon toga nikad više ništa više. Jedne sam godine radila puno u fušu i zaradila dvije plaće za jedan mjesec. Ali sam zato svakodnevno rmpala od devet ujutro do deset navečer. Par dana do pola noći, a onaj, završni dan, kad se materijal šalje u tisak, do dva ujutro. Imala sam čak tri posla odjednom. Onaj jedan pravi, pa poslije toga drugi u nekoj firmi kojoj se nenadano dogodila jedna rizična trudnoća, pa onda treći na poslu na kojem sam dala otkaz, ali oni nisu uspjeli naći zamjenu. Zalomilo se tako i nisam rekla ne. Ali to ne mogu ubrajati u Božićnicu. Svi koji su me poznavali i viđali u to vrijeme, savjetovali su me da prestanem s tim aktivnostima, jer sam se ozbiljno pretvarala u hodajuće podočnjake. A one neke, malo pomjerene perspektive, zavidile su mi pomalo na anoreksičnoj liniji.
Toliko o zadnjoj zarađenoj trinaestoj plaći.
Regres. Evo još jedne riječi koju sam morala potražiti u googleu. Internet kaže da je to nešto što ti vrate u novcima i ima neke veze s godišnjim. U zadnje tri godine bila sam na godišnjem svezajedno jedva mjesec dana. I dobila niš zauzvrat. Iz jednostavnog razloga što ne mogu dobiti nešto čega nema na računu. I što nema smisla zatvarati dućan i odlaziti nekamo ako je novčanik poluprazan/polupun (svejedno, ista je cifra unutra) i ako u blagajni nema dovoljno za plaću. I što iz istog razloga u dućanu ne možeš imati radnika koji će raditi dok se negdje izležavaš i odmaraš. I što zaključan dućan jednostavno ne zna sam zaraditi.
I sad stvarno ne znam zašto mi nije padalo napamet tražiti od drugih ljudi da se odreknu svojih godišnjih i ostalih povlastica.
Ali sad su se ti neki ljudi sjetili da bi oni htjeli da se ja odreknem Božićnice i regresa pa da budem ista kao oni.
Buahahah. Koje budale...
No, s druge strane gledano... ako su stvari posložene tako da oni koji rade kod privatnika budu avangarda i pokusni kunići eksperimenta o preživljavanju, rada bih dojavila gospodi koja želi da zajedno patimo, da nakon ukinute Božićnice dolazi sezona otkaza. I još otkaza. I onda spontano ukidanje godišnjih. I onda rmpanje sve do onog trenutka kad shvatiš da na godišnji ideš, NE zato jer je gospodin Marx napisao nešto o Proleterijatu i pravima radnika, nego zato jer godišnji, pa i trinaestu, i devetnaestu ako poželiš, plaću prvo treba zaraditi. A tek onda potrošiti. Jednom kad gospoda koja izvoljeva cviliti za Božićnicom na to bude tako gledala, e onda se možemo smatrati ravnopravnima u nošenju tereta.
A do tada...