nestašna usidjelica

srijeda, 07.04.2010.

Kolona

Došli su iz pravca zapada, idu prema istoku, na Korzo pretpostavljam. Imaju zviždaljke, kapice, zastave, poneki zvižde, pored njih šeću stražari u drečavo nančarastim prslucima, a sa strane na ulici stoje ljudi i promatraju, isto kao što vole zastati i snebivati se nekom sudaru...
Podsjeća me kolona na dane djetinjstva, imali smo mi isto onda kapice plave sa petokrakom na sredini, obučeni u plavo-bijele kombinacije (za curice suknjice, za dečkiće hlačice), mahali crvenim zastavicama, a pored nas su hodale tete, učiteljice, drugarice... onkraj ceste stajali su naši roditelji sve u nadi da će vidjeti svoje pametno čedo kako kroči u koloni budućih pametnih ljudi.
Učili su nas onda u školi da kapitalizam je zlo, da izrabljuje radnike i čini ih siromašnima i nesretnima i da u kapitalizmu ljudi kopaju po kantama za smeće, jer mali je broj onih koji imaju puno pa to svoje puno bacaju u smeće, i da nema tu milosti...
Čini mi se da su svi ti ljudi koji su prošetali u današnjoj koloni, jednom davno za prvomajske praznike šetali ulicom sa malenim titovkama i petokrakama na čelu.
I nisu baš dobro pazili na satu...