nestašna usidjelica

utorak, 06.04.2010.

Eh, da....

- držimo se za ruke, ljubimo se, vodimo ljubav... imamo pravu vezu!
- a kilava ti ta veza...
- kako to misliš?
- mi nemamo nikakvu vezu, jer ti imaš Ženu i Dijete i nikad ih nećeš ostaviti, a mi smo samo stisnuti ljubavnici i nikada nikome to ne smijemo priznati... i mi smo tu samo usput, nešto, onako, kad se vidimo malo se držimo za ruke, ljubimo i vodimo ljubav i to je sve...
- ružno si to rekla. Ja te volim, znaš?
- Eh, ...

- A sad? Nema više Žene, sad možemo imati pravu vezu?
- a kilava nam ta veza ...
- misliš?
- bojiš se silno primit me za ruku da ne bi otjerao sve te curice pred kojima se prodaješ kao hrabri ratnik koji se smije svom propalom braku, kao drago biće puno raznih vještina, znanja, mudrosti, sposobnosti... upakiranih u još uvijek mlado, sportsko tijelo.. to sve o čemu one sanjaju sad možeš ponuditi... nisi ni sam siguran želiš li biti u vezi, toliko je mogućnosti sad kad se samom sebi činiš dovoljno iskusnim i konačno slobodnim i čini ti se da ih nikad kao sada nisi mogao sve redom okrenuti, lako kao na ražnju... i nekako sumnjam da želiš sada bit u vezi...
- ajooooj, pa nemoj govoriti sve te riječi, previše je istine u njima... ali, ipak, moraš priznati, sad sam zaista dobar ulov! :)
- Eh, ...