nestašna usidjelica

subota, 13.02.2010.

Budite ponosni

Poniznost. Vrijeme je da budemo ponizni....
Ne mogu točno odrediti taj osjećaj...da li je bijes, da li je bespomoćnost, da li je to doživljaj onog malog miša poklopljenog mišolovkom dok ga straga guzi neki tamo miš u prolazu...vjerojatno bi bilo najbliže tome, osim što je taj nesretni miš ipak, čini mi se, mrtav. Ali, što je s nama? Jesmo li mi živi i naguženi, ili smo mtvi ali nismo toga svjesni, pa samo negdje izvana gledamo kako nas mrcvare i daju naputke o poniznosti. I ne tiče se to nas, ne.
Šefonja je od firme digao ruke. Rekao da radim kako znam i umijem, jer on više nema ideje i ne zna kud, jedno rješenje je da me odmah pošalje na zavod za zapošljavanje, drugo je da se pokušam sama iščupati s ciljem da barem na kraju mjeseca imam za svoju plaću. Pa možda, ako preživim neko vrijeme, možda se situacija promijeni, možda nešto... tko zna što... Ionako, nije to njemu jedina firma (čitaj: jedini problem)... nije gladan, nije bos, a meni je to jedini posao. Rekao je da radim štogod želim, štogod mi padne napamet, samo nek je legalno. I sad, da li da ga negdje prijavim kao šefonju mjeseca, ili...?
Ili je samo žalosno to što u firmi u kojoj sam jedna jedina zaposlena i u kojoj moram namaknuti barem sebi za plaću (jedna jedina jedincata obična prosječna plaća), na kraju mjeseca novca, jednostavno... nema dovoljno. Ili da se veselim jer mi je bačena u ruke poput umirućeg siročeta...? Dobila sam firmu! Jupiiiii!
Pitam se, hoće li me sada poniznost spasiti? Hoće li ona nekako djelovati na svemir, pa će se ukleti lanac neplaćanja razbiti sam od sebe i sve će se razriješiti samo od sebe? Hoće li moja poniznost promijeniti mentalitet lopovluka i usenaseipodase krilatice? Nije li poniznost namijenjena onima koji su izgubili svaku mogućnost borbe i sad im je preostalo samo da pognu glavu i ponizno mole svojeg gospodara da ih pomiluje i pokloni im još koji dan života? Čiji smo mi robovi i tko nas to vodi na giljotinu da nam je samo poniznost preostala? I zašto, pobogu?
BUDITE PONIZNI JER ŽIVITE U HRVATSKOJ!
No, krasno...
Recite mi samo još, gospo sijeda i pogleda samilosnog, čija to bahatost moli moju poniznost za vlastito iskupljenje?