Ne volim bit među ljudima dok se sabijaju u čoporima, mjerkaju, pametuju i guraju svoje ja što jače što više...nerviraju me.
Radije se vozim sama i cijedim do gole kože mokra u svom malom smišnom autiću, dok se mjuza s radija bori s ventilatorima nabrijanima na najjače i dok mi volan klizi iz mokrih ruku i dok brisači žele odlepiti od siline svojih histeričnih pokreta i dok se sjene masnih kapi kiše ogledaju na plastičnoj masci i mijenjaju crveno u naranđasto u zeleno u prozirno.
Gladujem, pomalo.
Smetaju me ljudi.