|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
*iluzija stvarnosti.
Pred svojim se očima totalno raspadam.
*ponovno trijezni, ponovno stranci.
Beskrajno prazan jurim prema zalasku.
U fliperu lica i ulica glasovi tonovi rasuti.
Tvoje lice poput uhode me prati.
Meni se dušo od tebe ne rastaje.
Noćas su ovdje ravnodušne sjene.
(Uvijek ista priča.)
Love Angel Music Baby.
Putting holes into happiness.
Killing your fantasy.
You got me dancin' and cryin'.
"ja bi post"
"alma napiši post."
O. kej.
-.-
Post pt. 1
still not enough. I love you.
shvatila sam. ali. gotovo je.
vrati vrjeme.
nemožemo. nemogu.
nisam znala.
nisam mogla znati.
Možeš li me bar prestati osuđivati?
moram li se opet osječat bezvrjednom?
kvragu.
one shvačaju samo zato što su moje.
*I čudno je to.
Slušajuči pjesme na koje sam plakala i radila još štošta.
sad odsutno pjevušim.
jer.
te tekstove sam čula previše puta.
previše puta pisala po bilježnicama pod satovima.
kad misli odlutaju.
previše puta .
da bi zaboravila.*
Opraštala sam.
Opravdavala ih pred samom sobom.
zašto?
jedan dio mene. (onaj pokvareni. ljubomorni dio)
nije htio oprostiti.
Ali nije imao dovoljno argumenata. razloga.
Jer sama ljubomora i neke fiks ideje nisu dovoljne.
Nisu dovoljne da nekog otpišem.
odjebem. ostavim.
zaboravim.
Nekog kog volim.
Štagod drugi mislili.
štagod vidjeli u nama.
i pričali.
mi imamo TO.
prijateljstvo.
prijateljstvo un kojem smo iskrene.
Prijateljstvo.
u kojem čemo se voljeti.
ma što bilo.
Zajedno do kraja.
A vi mislite šta očete.
Post pt. 2
Perfection.
dakle znamo da je valentiovo završilo
daleko od očekivanog.
ali. nakon ovog.
to mi ne znači ništa.
(jedna od savršenijih subota mog života)
Bila sam tamo.
bila sam
ne do kraja.
ne potpuno.
početak.
oh početak.
kružile smo.
kao hipnotizirana.
probijala sam se gomilom.
pokušavajuči ugledati poznata lica.
i psujuči droljama koe su se derale NEMA PREGURAVANJA!
-.-
djelomično kao ona scena iz thirteena.
kad traže evie.
savršeno.
njišuči se u ritmu najdražih pjesama.
čekajuči da koncert počne.
uvjeravajuči Tenu da se EMA zove EMA.
a ne Marta.
nije shvatila. -.-
i smijuči se ONIM smjehom.
plašeči ivu.
(.oprosti.Nisam si mogla pomoč.
.i ja volim taj smjeh.)
:D zašamarala si me.
TRIPUT. jel?
pa sori.
kaj ti NISI .
(bwah. ko ti kriv?)
pretjeruješ ti mala.
pa gdje su ti granice djete?
HAHHAH.
i počelo je.
savršenstvo.
na don't cry.
Tena je (napokon) ustala.
svaka meni s jedne strane.
sa suzama u očima.
vrišteči stihove.
ali one.
nisu htjele poteči.
možda je stvarno gotovo
She'll never see him again.
I jučer. bilo je tako prekrasno.
nakon dugo vremena opet sam osjetila onu toplinu u sebi.
i sunčeko je sjalo.
nebo je bilo svjetloplavo. sa pokojim bjelim oblačkom.
i skakutale smo po igralištu držeči se za ruke.
pjevale smo skotija i debilirale se pred ostalima.
smislile smo novi ples xD.
i sve smo bile kul šareno obučene.
i nije nas bio briga za sve koje su nam rekli da su MAŠKARE PROŠLE.
i bilo je toplo.**
dugo se nisam ovako osječala.
danas sam skakutala po kuči.
nigdje u blizini nije bilo nikog ko bi me gledao ko kretena.
iz sobe. do mamine kupaone. iz mamine kupaone u dnevnu.
*skakut-skakut*
Kad se samo sjetim kako sam još. u šestom razredu.
onako iskompleksirana.
na silu pokušavala ravnat svoju ogromnu kovrčavu kosu.
svaki dan. ujutro prije škole.
nisam ni shvačala da sam izgledala još gore nego prije.
bila sam takav blento.
a sad.
prvo sam naučila živjet stim.
a onda. sam shvatila kolko je ljepa.
moja smedžecrvena kosica. stepenasto ošišana.
lagano kovrčava i gusta. sa dva kul plava pramena. (mejd baj MI)
Sad sam ponosna.
i vidim. kolko sam se popravila.
kolko sam se pomirila sa nekim svojim nedostacima.
čak sam postala samouvjerenija.
¨Al i dalje sam. kao i moja Mare*.
uvjerena da ču umrjet mlada. i to tragičnom smrču.
prije je to bila opsesija. a sad. sam se jednostavno pomirila stim.
stim da neču moč. da neču stič uživat.
u svemu što sam ikada htjela.
a nikad nisam mogla.¨ ¨
'I. jel se meni to čini. il je zbilja postalo bolje?
jel to atmosfera mirnija.
jel se to ljudi koji nikad prije nisu pričali, ekšli zaebavaju?'
Jesmo to možda postali Razred?
Neznam. čak i da je.
..slijedeči svoju rečenicu koja me prati cjeli život,
(Sve što je dobro. kratko traje. )
smatram da se nema smisla nadati.
i oslanjati na nekakve znakove koji pokazuju da se nešt popravilo.
jer. znam, da. ako se upustim u to. i povjerujem.
povrjedit če me. opet.
*Come closer honey.
don't be afraid.
just crush me like you did once before.*
And I'm just waiting. waiting for another breakdown.
znači.
činjenica da smo prošli školski lidrano je potpuno apsurdna čak i ako uzmemo u obzir da je bezjakica bila pol žiria.
bolesno.svoju ulogu majke sam još relativno dobro odglumila,
da ne zaboravim reč da sam dobila i pohvale. XD
i ako izuzmemo to da je pola predstave prošlo u povlačenju stolaca po sceni i opčoj panici.
Ako izuzmemo to da je pola pozornice zauzimao KLAVIR
i da su iza nas koji smo bili na sceni na nekoj klupi sjedili TEHNIČARI. XD
Ako izuzmemo to da smo znali doč na scenu i stajat u mraku.
jer su GASITELJ I PALITELJ svjetla-bilo ih je DVOJE- [ koji su se, naravno, pretrgli od posla.] malo zakazali.
Ako izuzmemo to da je moj "muž" . još "malo pospan" umjesto da se svađao,sjedio za stolom i
govorio mrtvačkim glasom hvatajuči se za glavu koja ga je boljela.
Ako izuzmemo to da je naš čovjek zadužen za muziku
[ iliti po novom. moj decko xD] proveo cjeli lidrano u veceju
iz razloga koj neču navesti, pa je muziku puštala buga. o.O
I ako izuzmemo to da čim smo se naklonili,je cjela publika ustala i u roku pet sekundi se pokupila van.
da.
predstava je bila sasvim uredu.
*So can you, please,
just crush me again?
I´m tired of being lied to.*
pakiranje je proslo kao i inace.
sve u zadnjih tri minute.
teglenje stvari po stepenicama i do auta.
torba.moja torba. bas. pojacalo.velika torba.I moja torba.
naravno sve uz neizostavnu deracinu nas dvije.
"oh ne. malom je zavrsio trening. i sad nas mora CEKATI."
ajme isuse -.-
{.Yeah, gimme right what I deserve,
i deserve it,
hit me as hard as you can,
so I can feel that pain again.
´cause obviously I forgot what it´s like.}
.
ne pricam o tome.
ovo je javno i mogu citat SVI.
nije mi nista.
ja sam savrseno dobro.
[ili ne :/ ]
al mi je dosta toga.
zapravo.
ja mogu hodati skolskim hodnikom potpuno sama.
mogu izlazit van. sama.
i sama hodati ulicom.
i dok kisa pada.
i dok sunce sije.
i dok su oni svi negdje.
i dok ljudi prolaze ne primjecujuci me.
oce li onda bit oke?
ocu li tad bit dovoljno dobra?
jer koj kurac ja vama trebam dat da vam budem netko.
da vam vrjedim nesto u zivotu.
da me bar malo postujete.
i kad mi kaze da se ne trudim. ili da zapostavljam.
ja nemogu vjerovat.
ja sam bila ona koja je o svima sutjela cjelo vrjeme.
da bi na kraju sama upala u najveca sranja.
*prosle godine, jel?*
bili ste mi najvaznija stvar u zivotu.
i dok sam vec krepavala, cjelu svoju energiju sam crpila iz vas.
i sljepo sam vjerovala u sve sto ste rekli.
i nisam vidjela. nisam shvacala. NISTA.
[tracali su me.
cinkali.
iznevjerili.]
i profesori i starci su mi mogli govorit sta su htjeli.
ja sam u glavi imala samo jedno.
VAS.
*i ovako mi vracate
cemu? zasto?
ali stvarno nisam.*
sta imam sad.
kurac od ofce.
ljepo da.
to je to.
i dosta mi je opravdavanja.
nemogu vise.
dosta mi je izmisljat opravdanja za nesto sta
NISAM napravila. i ne svacam.
i jebes sve to kad rade probleme iz niceg.
al dobit ce sta zele.
to je bar lako.
dok ja trenutno imam vecih problema.
znam da sam zasluzila.
.
ali
.
*nezelim te izgubit.
ZAO MI JE.*
