Marketing
you fuckin whore. [khmm..hippie slut.]
znači.
činjenica da smo prošli školski lidrano je potpuno apsurdna čak i ako uzmemo u obzir da je bezjakica bila pol žiria.
bolesno.svoju ulogu majke sam još relativno dobro odglumila,
da ne zaboravim reč da sam dobila i pohvale. XD
i ako izuzmemo to da je pola predstave prošlo u povlačenju stolaca po sceni i opčoj panici.
Ako izuzmemo to da je pola pozornice zauzimao KLAVIR
i da su iza nas koji smo bili na sceni na nekoj klupi sjedili TEHNIČARI. XD
Ako izuzmemo to da smo znali doč na scenu i stajat u mraku.
jer su GASITELJ I PALITELJ svjetla-bilo ih je DVOJE- [ koji su se, naravno, pretrgli od posla.] malo zakazali.
Ako izuzmemo to da je moj "muž" . još "malo pospan" umjesto da se svađao,sjedio za stolom i
govorio mrtvačkim glasom hvatajuči se za glavu koja ga je boljela.
Ako izuzmemo to da je naš čovjek zadužen za muziku
[ iliti po novom. moj decko xD] proveo cjeli lidrano u veceju
iz razloga koj neču navesti, pa je muziku puštala buga. o.O
I ako izuzmemo to da čim smo se naklonili,je cjela publika ustala i u roku pet sekundi se pokupila van.
da.
predstava je bila sasvim uredu.
*So can you, please,
just crush me again?
I´m tired of being lied to.*
pakiranje je proslo kao i inace.
sve u zadnjih tri minute.
teglenje stvari po stepenicama i do auta.
torba.moja torba. bas. pojacalo.velika torba.I moja torba.
naravno sve uz neizostavnu deracinu nas dvije.
"oh ne. malom je zavrsio trening. i sad nas mora CEKATI."
ajme isuse -.-
{.Yeah, gimme right what I deserve,
i deserve it,
hit me as hard as you can,
so I can feel that pain again.
´cause obviously I forgot what it´s like.}
.
ne pricam o tome.
ovo je javno i mogu citat SVI.
nije mi nista.
ja sam savrseno dobro.
[ili ne :/ ]
al mi je dosta toga.
zapravo.
ja mogu hodati skolskim hodnikom potpuno sama.
mogu izlazit van. sama.
i sama hodati ulicom.
i dok kisa pada.
i dok sunce sije.
i dok su oni svi negdje.
i dok ljudi prolaze ne primjecujuci me.
oce li onda bit oke?
ocu li tad bit dovoljno dobra?
jer koj kurac ja vama trebam dat da vam budem netko.
da vam vrjedim nesto u zivotu.
da me bar malo postujete.
i kad mi kaze da se ne trudim. ili da zapostavljam.
ja nemogu vjerovat.
ja sam bila ona koja je o svima sutjela cjelo vrjeme.
da bi na kraju sama upala u najveca sranja.
*prosle godine, jel?*
bili ste mi najvaznija stvar u zivotu.
i dok sam vec krepavala, cjelu svoju energiju sam crpila iz vas.
i sljepo sam vjerovala u sve sto ste rekli.
i nisam vidjela. nisam shvacala. NISTA.
[tracali su me.
cinkali.
iznevjerili.]
i profesori i starci su mi mogli govorit sta su htjeli.
ja sam u glavi imala samo jedno.
VAS.
*i ovako mi vracate
cemu? zasto?
ali stvarno nisam.*
sta imam sad.
kurac od ofce.
ljepo da.
to je to.
i dosta mi je opravdavanja.
nemogu vise.
dosta mi je izmisljat opravdanja za nesto sta
NISAM napravila. i ne svacam.
i jebes sve to kad rade probleme iz niceg.
al dobit ce sta zele.
to je bar lako.
dok ja trenutno imam vecih problema.
znam da sam zasluzila.
.
ali
.
*nezelim te izgubit.
ZAO MI JE.*
Post je objavljen 02.02.2008. u 00:50 sati.