Gagh
26.11.2004., petak
Što bi rekli braća Grim?
|
Zljnjo i Gljnja ***Zljnjo i Gljnja su bili brat i sestra. Oni su živjeli sa svojim tatom i mamom na rubu grada. Njihovi roditelji su oboje bili shizofreničari pa nigdje nisu mogli dobiti posao, već su živjeli od socijalne pomoći i dječijeg doplatka. Jednoga dana je ministarstvo branitelja i međugeneracijske solidarnosti objavilo ukidanje dječijeg doplatka. Istog dana su mama i tata Zljnja i Gljnje zaključili da više neće imati novaca za hraniti djecu i da ih se nekako trebaju riješiti. ***Teška srca, ali odlučno, otac je dječicu poveo u centar grada obećavši im kupiti nove mobitele. Dječica su bila vrlo mala, ali ne i toliko naivna pa su ipak odučila poduzeti mjere opreza u slućaju da im oca opet uhvati ono njegovo. Gljnja je za oca ponijela tri inekcije Haldola od 5mg/l, a Zljnjo GPS kako se ne bi svi skupa izgubili. ***Kada su došli u centar grada otac ih je postavio stajati u redu ispred dučana na kojemu je pisalo da se mobiteli prodaju po kunu. Kada im je otac pročitao natpis i kada su čuli potvrđujuće komentare ostalih ljudi u redu, djeca su povjerovala kako će im otac doista kupiti mobitele pa su se počela radovati i grohotom smijati. ***Kada su se prestala smijati više im uopče nije bilo smješno jer je otac negdje nestao, a oni su stajali sami u redu i nisu imali ni kune da si sami kupe mobitel što ih je neopisivo rastužilo pa su počeli plakati. Da ih smiri, Gljnja im je zapucala po inekciju Haldola što ih je toliko razvalilo da su počeli bezumno teturati gradom i kreveljiti se slučajnim prolaznicima u facu. U rijetkim trenucima lucidnosti, koji su nastupali neposredno nakon najžešćih faza bunila, pokušavali su aktivirati GPS, ali su ubrzo shvatili da su baterije iscurile i da se pomoću glupe naprave nikada više neće moći nigdje vratiti. Nisu prestajali hodati i kreveljiti se, a kada su naišli na policajca koji ih je htio legitimirati, i trčati u mepoznatom smjeru. ***Trčali su dugo i, unatoč Haldolu, začuđujuče mahnito. Onda su odjednom shvatili da ih je pustilo i da se nalaze u potpuno nepoznatom dijelu grada. Ovdje je sve bilo nekako drugačije: ulica je bila obasjana crvenim svjetlima, po pločniku su hodale prekrasnih oblina odrasle tete, a sa svih strana je dopirala muzika iz čudno šarenih mjesta na kojima je pisalo XXX i još svašta, što oni nisu znali pročitati jer su oboje zbog roditeljskog zanemarivanja imali već tri puta odgodu za upis u školu. Ispred svakog su stajali muškarci ili žene koji su nešto vikali. Zljnjo i Gljnja su prišli jednom od tih mjesta ne bi li vidjeli može li se nekako uči jer je vani bilo hladno i noć, a oni su se oboje bojali noći. ***Ono kojemu su prišli imalo je na zatamnjenom prozorskom staklu isto XXX i kraj toga svijetleću reklamu koja je prikazivala ženu ispupčenih bradavica kako uživa u nekakvom piću. Gljnja je bila i žedna, a Zljnju su se svidjele bradavice pa su odlučili ući baš tu, na što ih je pozivala i šarena gospođa u malo odjeće koja je stajala ispred. Ona ih je i upratila unutra. Gljnja ju je pitala ima li što za piti. Zljnjo ju je pitao ima li i ona bradavice. Teta je rekla da za njih dvoje sve ima i da će im sve dati samo ako uđu sa njom sasvim unutra. ***Sasvim unutra je bilo lijepo toplo sa puno šarenog svjetla i raznog svijeta. Dobili su po gusti sok. Gole tete su plesale na povišenim postoljima, a debeli muškarci su im davali novce. Ovim posljednjim su dječica bila iznimno očarana. Pitali su svoju tetu mogu li i oni dobivati novce. Teti se osmjeh zacaklio od zlatnog zuba i rekla je da mogu samo ako odu s njom na jedno mjesto. Gljnjo i Zljnja nisu puno razmišljali već su krenuli. ***Nakon nekoliko trenutaka našli su se u jednoj sobi u kojoj se nalazio samo crveni krevet i neke čudne napreve po njemu. Rekla im je da pričekaju trenutak i da se ona odmah vraća pa će onda i oni dobiti novaca. Kada su ostali sami, Gljnja je počela znatiželjno razgledavati po krevetu razbacane predmete. Nije za sve sasvim shvaćala što predstavljaju kao npr. nešto što je ličilo na moču za pod sa trakicama, samo što su ove trakice bile od kože, a njihove doma, na moči, od konopa. Onda je našla i lisice slične onima kakve je u više navrata viđala na svome ocu kada bi čike-policajci došli po njega, ali ove su bile obložene nekakvom mekanom tkaninom. Za ostale predmete nije imala pojma čemu služe osim što su joj se nekolicina njih, koji su podsječali na kobasice, činili nekako poznatima, ali nevezano uz kobasice. Njih se sjetio Zljnjo. Svukao je hlače i usporedivši ih sa svojim udom zaključio da su to nedvojbeno umjetni pimpeki. Onda se Gljnja zgrozila jer ju je to podsjetilo na nešto što je dugo potiskivala i o čemu ni sada nije puno željela misliti. Zaključila je samo da po svaku cijenu moraju bježati. ***Međutim, nisu znali kako. Ona teta je na odlasku zaključala vrata. Zljnjo je dao ideju: on će se sakriti iza vrata, pričekati ju da se vrati, zviznuti ju najvećim od ovih pimpeka po glavi, vezati ju za krevet kako ne bi uzbunila osale, uzeti joj pare i pobjeći. To su i učinili. Zljnjo se sakrio iza vrata i šarena teta je triput dobila po glavi ružičastim konjskim silikonskim penisom od čega se primjereno onesvijestila. Onda su je lisicama vezali za krevet i pošto nisu kod nje našli ni lipe, razbli žarulju te šmugnuli iz sobe sekundu prije nego je, kroz druga vrata skrivena u zidu, u nju ušao veliki debeli dlakavi (valjda) muškarac od glave do pete presvučen u kožu. ***Tek što su počeli odmicati, a već se se iz sobe čulo zavijanje, vrištanje, roktanje i tupi udarci. Jurili su kroz uske hodnike tog obskurnog mjesta, pokušavajući naći izlaz. Umjesto toga, zašavši za jedan ugao i prošavi kroz jedna varata, obreli su se u maloj sobici u kojoj je neki goli muškarac na neki način spolno općio sa nekom golom tetom. Zbog oskudne svjetlosti koju je lučila crvena lampica kraj kreveta, u prvi trenutak su se samo uplašili, htijući se okrenuti i nastaviti bježati dalje, ali kada je muškarac podigao glavu iznad ženinog međunožja, ostali su zapanjeni. On je ostao preneražen. Zljnjo i Gljnja su u maloj obskurnoj sobici sa malom crvenom lampom kraj kreveta i obnaženom tetom, stajali licima u pijano lice sa svojim jedinim, golim k'o od majke rođenim, ocem. Otac je, iskrivivši facijalnu ekspresiju, buljio u njih vodenim očima. Zljnjo je buljio u njega pitajuči se u sebi kad će i on ovako. Gljanja je vrištala. Na njeno vrištanje odnekud su se pojavila dva nabildana ćelavca koji su, ne pitavši ih ništa jer se ovdje plaćalo u naprijed, odmah izbacili cijelu obitelj na ulicu. ***Na ulici je cijela obitelj počela plakati. Ocu je bilo grozno što više nije tamo gdje je bio prije pet minuta, ali mu je bilo još i groznije što će sada to djeca ispričati svojoj majci pa će ona opet dobiti ono njeno. Gljnji je bilo grozno što ih je otac tako ostavio na ulici, ali i jer nije, iz nekog razloga, nikako željela shvatiti što je on to tamo radio. Zljnju je bilo grozno što ima erekciju, a sada nije ni vrijeme ni mjesto da glede toga nešto poduzme. ***Onda su se svi izljubili i krenuli kući. Na putu im je otac ispričao da je zbog nasilnih reakcija velike većine biračkog tijela vladajuče stranke koje u velikoj večini živi isključivo od dječijeg doplatka, kontroverzni zakon ukinut već 6 sati nakon što je donesen i da njemu i mami sad trebaju djeca kako bi dobijali veću lovu te je on osobno krenuo da ih traži po gradu. Promoćurno je zaključio da je najbolje mjesto za to neka birtija pošto je bilo hladno te su se djeca jamačno sklonila na toplo. Nakon 28 obiđenih birtija zaključio je da nisu tamo pa je pohitao tražiti ih negdje drugdje te se slučajno zatekao na onom groznom mjestu gdje ga je ona strašna žena koju više nikada nitko ne smije spomenuti jer je toliko strašna, dovukla do sebe, skinula i pokušala ugušiti nogama. ***Onda su djeca ispričala što se njima dogodilo na što su svi skupa, a na inicijativu oca, zaključili da je sve to bilo toliko strašno da nipošto nikada više nitko ne bi smio nikome pričati o tome, osobito ne majci pa su se na nju i zakleli. Onda su svi presretni i veseli odteturali kući, usput podupirući oca u lelujavom hodu jer se još nije bio otrijeznio. Kraj Zagreb, 26.11.2004. |