Gagh
29.09.2004., srijeda
Crime story
|
Mali Jakov biješe vrlo prpošan učenik četvrtog razreda seoske osnovne škole koji je najviše od svega volio napušen premlaćivati onemoćale bakice na tržnici i pritom im oduzimati novčarke i spizu. Opljačkani novac je volio nemilice trošiti na hazardne igre poput pokera ili binga u lokalnom klubu umirovljenika, a od kad su ga tamo prepoznali i zabranili mu pristup, u ilegalnoj kockarnici vlasnika kafića i restorana Brun - Dalibora Bruna. Kako ga je karta htjela, uskoro je sakupio prilično svotu novaca, a kako je bio maloljetan nije ga mogao potrošiti na kupovinu skupog polovnog sportskog auta od puno konja za primitivčine tipa crvene BMW trice ili Opel Vectre coupe pa se, da bi svima pokazao koliko je snažan, važan i pametan, odlučio na unajmljivanje nekoliko prostitutki i tjelesnih čuvara iz lokalnog disca. Sa njima se pokazivao svuda i u svakojakim prilikama čime je privukao pažnju nekolicine većih njuški kriminalnog miljea svoje selendare koji su ga prvo izbili od batina (naravno, ne osobno, već su platili njegovim tjelohraniteljima da to učine za njih), a zatim ga pozvali na poslovnu večeru da vide šta on to u stvari glumata. Na večeri im se dečko baš nekako svidio pa su mu ponudili suradnju pod jednim uvjetom. Morao je u roku od tri dana napraviti što više teških kaznenih dijela u susjednom selu tj. na teritoriju suparničkih bandi. Jakov se oduševio ponudom i odmah otišao autobusom na izlet. Susjedno selo je bilo nešto veće od njegovog, a posebno ga je fascinirala starost rano gotičke crkve koja je dominirala središnjim trgom. Nakon što se 38 puta pomolio bogu i postao pijaniji od majke Božje nakon gutljaja domaćeg misnog vina odlučio je da može poćeti sa haračenjem. Prvo je urinirao iza oltara pri čemu ga je uhvatio pop kojega je Jakov zamolio za oprost grijeha i, ne dobivši ga, brutalno prebio. Izletio je iz crkve teturajući pa su ljudi mislili da mu je loše. Kada su mu dvije brižne žene, dame srednjih godina, pritekle u pomoć, Jakov je sočno povratio po njihovim odorama jer mu je bilo loše te odbauljao u pravcu kafane. U kafani je zaigrao bilijar u cugu sa jednim bikerom, a pošto je stalno gubio, biker se toliko napio da Jakovu nije uopće predstavljalo problem nagovoriti ga da mu se pridruži u haračenju. Kako nisu imali previše novaca pri sebi za prvi cilj su si izabrali poštu, ali kako se ispostavilo da u poštanskoj blagajni nema gotovine, a i blagajnica nije bila nimalo seksualno privlačna, produžili su dalje, usput se iskalivši na jedinom seoskom policajcu. Jakov je, pomalo očajan što nema novca za opljačkati, orobio sladoledara uzevši mu sve kornete sa vanilijom. Biker nije volio jesti sladoled na pivu pa su ostatak bacili u šahtu, a sladoledara Haljiljija zgurali u frižider i zaprijetili mu da ne smije izaći dok se ne vrate. U međuvremenu je netko javio seoskim bandama da im je napadnut teritorij. Bilo je točno u podne kada su ulice zaglušili zvuci turiranja polovnih sportskih automobila od puno konja. Ljudi su se masovno sklanjali u svoje kuće. Vjetar je nosio prašinu. Biker se malo otrijeznio i, shvativši o čemu se radi, pobjegao na drvo. 36 članova bandi su željeli Jakovljevu krv ili barem autogram. Jakov je želio samo pare. Ušao je u vrtić pretrpan djecom i uzeo staru tetu kuharicu - debelu, brkatu Katu za taoca. Djecu je pustio pod uvjetom da izađu na ulicu i što glasnije pjevaju «Kad si sretan» što su ona ushićeno i učinila. Sada je na ulici bjesnila zaglušujuća buka motora izmješana sa iritantnim repetitivnim zvucima grozomorne himne gluposti. Jakov je držao katu s leđa obujmivši ju jednom rukom oko struka, a drugom, u kojoj je držao nož za putar, oko vrata. U vrtić je ušao Stevica, veliki vođa svih bandi naoružan do zuba. Vidjevši da mu Jakov kao taoca drži rođenu majku, Stevica se prenerazio i počeo plakati. Rekao je jakovu da će učiniti sve samo da ju pusti. Jakov je zatražio od njega da se sve bande na tri dana povuku iz sela i da će onda pustiti majku Katu. Stevica je pristao i udaljio se iz Vrtića. Brujanje automobila se stišavalo udaljavajući se. Jakov je odahnuo, a Kata je počela uzdisati. Osjećajući stisak Jakovljevih nježnih ručica na svom pretilom tijelu, Kata se neopisivo nadražila. Lice joj se zarumenilo, srce joj je poćelo ubrzanmo lupati, zjenice su joj se raširile, koža postala podatna, a uz noge joj potekoše potoci sladostrasne sluzi. Spretno se izvila iz njegova stiska i svojim snažnim ručetinama obuhvatila njegovo cijelo tijelo blokiravši mu ruke i noge tako da se nije mogao ni pomaknuti. Usnama i jezikom mu je prelazila preko lica, ušiju i vrata natapavši ga slinom. Jakov se bijesno trzao pokušavajući se osloboditi. Kata mu to nije dopuštala. Dok mu je derala i razbacivala odjeću disanje i puls su joj je postajali sve brži. Onda je dobila infarkt i skljokala se na pod, a goli Jakov je pobjegao glavom bez obzira.Trčao je sve do prve krčme gdje je, kao bi iskalio bijes, opalio krčmaru šaku u glavu i natjerao ga da mu natoči toplo mlijeko sa medom. Krčmar je negodovao pa je Jakov demolirao krčmu, obukao krčmarevu pregaču i natočio si mlijeko sam. Meda nije bilo. Podigao je stolicu sa poda i sjeo. Polako se smirivao ispijajući toplu tekućinu i razmišljajući što bi mogao iduće napraviti. Sjetio se Muljiljija. Otišao je do frižidera i izvukao promrzlog jadnika van. Čovjek mu je zbog toga bio vječno zahvalan pa mu je ponudio svoju kćerku za udaju, a uz nju i bogat miraz. Jakov je to svesrdno prihvatio te su on i hanuma odmah otišli sretno živjeti u kućicu na brdu. Imali su idiličan suživot pun ljubavi i poštovanja. Nakon dva dana, pošto se vratio i pronašao svoju mrtvu majku, Stevica je u bijesu na mrtvo prebio i Jakova i njegovu ženu. Kako bi osvetio jedinu kćer jedinicu, Haljilji je ubio Stevicu nakon čega je Stevičin brat i član njegove bande ubio Haljiljija. Haljiljijeva braća Beljulji i Nagib, da bi osvetili najmilijeg brata, baciše molotovljev koktel na bar u vlasništvu Stevičinog brata pri čemu su poginuli njegov šogor, svekrva i stric, a sam Stevičin brat je bio ozlijeđen. Nakon tog nemilog događaja selom su dugo odjekivale eksplozije i pucnjava koji su uskoro prešli i na drugo selo, a potom i na cijelu općinu. Trenutno nitko sa sigurnošću ne može reći što se događa jer je zbog blokade i nestanka struje prekinuta komunikacija sa tom državom, ali prema zadnjim informacijama od prije dva tjedna, na snazi je zračna opasnost. Zagreb, 29.IX.'04. |
28.09.2004., utorak
Big Feces
|
Sudionici: - PTSPevac sa podebelim dosjeom na temu remečenja javnog reda i mira, nanošenja teških tjelesnih ozljeda i agresivnih radnji općenito - klošar i neizlječivi alkoholičar u fazi minimalne tolerancije - prostitutka alkoholičarka u kasnim pedesetim - sitni lopov graničnog kvocjenta inteligencije - narkomanka u ranim dvadesetim - sredovječni shizofreničar - nimfomanka u kasnim tridesetim - fizički radnik skromna obrazovanja, ali krupne građe i visokog morala - izrazito neinteligentna, ali profinjeno odgojena i fizički lijepa djevojka iz dobre obitelji - vlasnik štanda sa švercerske pijace Dnevni raspored (obavezno za svih): 06:00 Jutarnja misa 07:00 gimnastika 07:30 doručak 08:00 kupanje u zajedničkoj kadi 10:00 tuširanje 10:30 marenda 11:00 razgovor pred svima o sebi tipa "Dear John" 12:00 misa 13:00 razgovor sa propovjednikom o duhovnosti 14:00 ručak 15:00 slušanje klasične glazbe i čitanje ruskih klasika 16:30 sportska aktivnost: frizbi, badminton, boćanje, dodavanje loptom, košarka, odbojka... 17:30 popodnevni čaj uz klasičnu glazbu 18:00 misa 19:00 priprema za večeru 19:30 večera 20:30 ples na domaće evergreene (Vice Vukov, Ivica Šerfezi, Jimmy Stanić, Gabi novak...) 22:00 priprema za spavanje 22:30 spavanje (obavezno gašenje svjetala) 03:00 buđenje uz gromoglasno puštanje zvuka udaranja po loncima preko zvučnika 03:15 zajedničko gledanje video snimke Papinih propovjedi 04:00 povratak u krevet i gašenje svjetala Pravila: Osobe ulaze u kuću i vrata se zatvaraju. Svečenik je jedina osoba koja zbog mise ulazi i nakon mise izlazi iz kuće. Za ostale nema van idućih 10 dana kada sudionici izbacuju prvoga. Sudionici ne mogu svojevoljno napustiti kuću. Unutra je dovoljno hrane (smrznuta gotova jela za mikrovalnu) da ugodno prežive 10 dana. Što se alkoholnih pića tiče, na početku svi skupa dobiju 1 litru žestice koju mogu popiti kad žele i nemaju pravo dobiti još, osim vino prilikom pričesti za vrijeme mise. Svečenik im može uskratiti pričest ako procijeni da ju nisu zaslužili. Cigareta i marihuane imaju koliko god žele. Ostale droge nisu dozvoljene. U kući nema oštrih predmeta (pribor za jelo je od plastike, kao i posuđe) kao ni predmeta koji bi mogli čovjeku nanijeti teže tjelesne povrede. Svi sudionici su obvezni sudjelovati u dnevnom rasporedu jer su ih u protivnom drugi sudionici dužni šikanirati. Svečeniku se prije svake 2 do 4 mise bez njegovog znanja u hranu podmetne značajna količina LSDa. Glavna nagrada: Doživotno plaćeni komunalni troškovi i kuća u najelitnijem dijelu grada bez prava na prodaju ili iznajmljivanje. Cijena poziva: 0.00 kn/min Gledanost: zagarantirana |
17.09.2004., petak
O tim krasnim, finim ljudima
|
Mladi gospodin Blaženko bio je Yuppie u pravom smislu te riječi. Preplaćen, u usponu i fin. Oblačio se samo u dučanima s imenom poznatih kreatora, na špici pio svoj extra-white-cream-super-trooper-moccachino samo u trenutno najtrendy kafiću, vozio je vrlo velik auto sa elektronskim podizačima svih prozora i ega, imao stan u mirnom i pitomom dijelu grada u zgradi u kojoj žive samo vrlo ugledni građani, ali sa njima nije nikada pozdravljao na hodniku jer, «Zaaaboga, pa nismo na seeelu da bi morao svako svakome reći dooobaar daaan! Kaj neeee?!». Gospodin Blaženko je volio sebe, u društvu ljudi s kojima se družio, isticati kao pravog i nadasve prirodnog metroseksualca tj. kao pravog muškarca koji istinski drži do sebe. Redovito je odlazio u teretanu, solarij, na pedikuru, manikuru, depilaciju prsa i pazuha, a jednom se podvrgao plastičnoj operaciji usana jer je, u lijepom modnom časopisu sa slikom polu-golog muškarca u sredini, vidio da tako čine pripadnici svjetskog jet seta. Istinski je prezirao ljude koji se nisu sa vidnim oduševljenjem podvrgavali istim tretmanima, a nije mogao ni zamisliti da postoje ljudi koji im se uopće ne žele podvrgnuti. Radio je u uredu svojih roditelja, ugledog odvjetničkog para, ponajboljih izdanaka obitelji koja od davnina daje enorman doprinos svim pravcima razvoja u našem gradu. Otac, specijalista za seksualne delikte ili, kako ih je on sam volio preciznije nazivat «zločine iz strasti», posebno je bio cijenjen zbog jedne briljantne pobjede u kojoj je uspio spasiti čast vrlo uvaženoj i visoko pozicioniranoj gospodi optuženoj za pripadnost pedofilskom lancu. Majka, veliki stručnjak na polju osiguranja i ovrha, bila je i izvan granica neše zemlje čuvena po iznimnoj pobjedi koju je izvojevala za jednu korporaciju kojoj je priskrbila zemljište od 1200 hektara na kojemu je do tada bio obični prigradski buvljak. Blaženko još nije dostigao toliku slavu u pravnim krugovima, ali je težio tome te se gorljivo trudio da radi na što više slučajeva ubojstava iz koristoljublja. U svom poslu je bio prilično uspješan te je već sa 27 godina sam izvojevao značajnu pobjedu u slučaju ubojstva predsjednika jedne manje banke. Iako je sve ukazivalo da je optuženi niži šalterski službenik nevin, Blaženko je uz nekoliko svjdočenja bliže rodbine preminulog i par nježno intimnih razgovora sa članovima porote, uspio dokazati suprotno i vrhunski odraditi svoj posao. Osim u poslu, mladi yuppie bio je uspješan i u međuljudskim odnosima. Imao je širok krug ljudi sa kojima se druži, a njemu su pripadali gortovo svi važni muškarci i dobro odnjegovane žene grada. Da se razumijemo zbog ovog potonjeg, on nje bio hohštapler koji bi rasipao svoj status i novac na bilo kakve žene. Bio je zaručen sa djevojkom sa kojom je imao vezu već 7 godina. Ona je bila dvije godine mlađa od njega i također je radila u roditeljskoj firmi - jednoj cijenjenoj banci. Dakle bila je iz dobre obitelji. Zvala se Katica. Katica je bila vrlo lijepa i izrazito skladne građe čemu su značajno doprinijeli darovi njene majke za njen osamnaesti rođendan - vrhunski švicarski plastični kirurzi koji su joj u samo 27 operacija uspjeli zategnuti kožu na licu, dojkama i trbuhu, bezbolnom metodom izvaditi više od nekoliko kilograma masti iz butina, lijepo oblikovati kosti nosa i vilice te hrskavicu ušne školjke, ukloniti bezbrojne korjene dlačica pod nosom te (koristeči najnovije metode) pomaknuti liniju kose nekoliko centimetara niže prema čelu. Svi iz Blaženkovog društva su također smatrali da je Katica vrlo lijepa žena pa je tim više i on sam bio njom zadovoljniji. Sretan i savršen par živjeo je vrlo skladno i bezbrižno na svom neprestanom putu stazama uspjeha. Sve do jednog jutra. Jednog jutra, u ogromnoj spavačoj sobi njegovog ogromnog stana, nakon vrlo kratkog rituala zavođenja, Katica i Blaženko su se krenuli pariti. U početku je bilo sve u uobičajenom redu. Katica je malo bila gore pa ispod pa sa strane, a Blaženko dolje pa gore pa isto sa strane. Trajalo je to nekih pet ili nešto više minuta. Kad je lijepa Katica došla do replike "ah, ah" i "da, da", Blaženka je to previše uzbudilo pa je svršio. Katica, kao i obično, nije svršila pa ju je zbog toga začudio neki neopisiv, pomalo uzbudljiv osjećaj koji se počeo širiti iz dubina njezine njegovane utrobe. Dok je napeto slušala kako iz nje sve brže dopire potmulo brujanje i žamor, kao da se odnekud pomalja masa ljudi koja postaje sve veća i veća, snažno je rukama stegnula Blaženkova zapešća. On je zbog toga pomislio da ju je uspio zadovoljiti pa je ponosan odjurio po foto-aparat kako bi ovjekovječio taj povijesni trenutak. Kada se nakon nekoliko minuta vratio, imao je što i uslikati: Katica je ležala u pozi ginekološkog pregleda, a iz njene utrobe su u velikoj koloni izlazili mašinski radnici, cvjećarice, strojobravari, sitni obrtnici, poljoprivrednici, čistači ulica, medicinske sestre, pekari, djeca žrtve mina, krotitelji lavova, tesari, švalje, psi lutalice, pralje, konkubine, učitelji, niži šalterski službenici, kopači kanala, stočari, obučari, autolimari, nezbrinuta djeca, tokari, vrtlari i mnogi drugi, noseči zastave i crvene transparente ispisane bijelim i crnim slovima. Katica je upravo sasvim mirno palila cigaretu. Blaženko je stajao kao ukopan jer i da se htio pomaknuti nije za to imao puno mjesta. Soba je bila krcata ljudima koji su mahali transparentima i zastavama, pjevali Marseljezu, Internacionalu ili domoljubne, pljuvali po podu, pušili jako smrdljive cigarete, jeli pola pinčice sa podrigušom, skandirali Dinamo, Hajduk ili Rijeka i pili loše pivo. Pomislio je da mu se pričinja."Naravno da mi se pričinja! Sanjam! Još se nisam ni probudio! Katica da je svršila, a sad ovo! Ma naravno! Glupan. Ovo je glupo!" protisne si kroz smušeni um. Uštipnuo se za trbuh. Zaboljelo ga je, a iz Katice su i dalje izlazile nepregledne, odvratne mase. Uštipnuo se još jače pa je zajaukao od bola. «Šta stojiš tamo i čudiš se.» prekori ga Katica «Priđi bliže i pomozi mi oko ovoga. Zar misliš da mogu sve sama?». Jedva se progurao do nje gazeči kroz masne i znojne nakupine tjelesa. Gledao ju je kako gasi cigaretu o krevet. Preneražena usta su mu se nekako stisnula pa nije bio u stanju procijediti ni riječi. «Šta samo stojiš tu i gledaš?! Hajde, pomozi mi da proširimo rupu pa da mogu brže izlaziti!» reče i pruži mu lopatu. Vidjevši lopatu, Blaženko je postao siguran u to da je poludio. Iz najdublje i najtamnije crnine njegovih pluča prolomio se užasan, zaglušujući krik groze. Ispustio je fotoaparat na pod i počeo se, što je brže mogao, probijati prema vratima. U prostoriji je gužva postajala sve veča, a pjevanje i skandiranje je zamjenilo prijeteče, nekako ritmično, mumlanje koje je u svakom trenutku postajalo sve glasnije. Katica je nešto vikala za njim, ali ju zbog buke više nije mogao ili nije želio čuti. Do vrata je imao još nekoliko metara. Masa ga je pritiskala i nadljudskim naporima se borio za svaki daljnji centimetar. Isparenja organske tvari prožimala su zaglušujuče mumlanje. Netko mu je stavio ruku na rame. Nije se okrenuo, već je pokušavao nastaviti dalje. Ruka na ramenu mu nije dala. Na drugom ramenu je osjetio još jednu, drugačiju ruku. Ni ta ruka mu nije dala naprijed. Okrenuo se. U idućem trenutku mu je cijelo tijelo bilo prekriveno sa bezbroj grubih, masnih, smrdljivih, prljavih, nemanikiranih ruku koje mu nisu dale da se pomakne ni napred ni natrag. Osjetio je da gubi tlo pod nogama i pomislio da će se onesvijestiti što mu se u tom trenutku činilo kao idealno rješenje. Zatvorio je oči. Kada ih je nakon nekoliko trenutaka otvorio, shvatio je da se nalazi iznad mase koja je prekrivala pod cijele sobe i da je nošen na njihovim rukama u smjeru kreveta na sredini sobe. Na krevetu je i dalje bila Katica iz koje su i dalje izlazile nepregledne kolone. Uskoro su ga ruke mase spustile na krevet, kraj nje. Čitala je ženski časopis i lijeno zijevala. Blaženko ju pogleda preneraženo. Katica ga pogleda lijeno, ispod oka. Kolone su izlazile. Blaženko je cvilio. Katica je drijemala. Gužva se povečavala. Mumlanje se smjenjivalo sa zastavama, skandiranje sa transparentima, podriguša sa pivom, cigarete sa pljuvačkom. Blaženko je kleo. Katica je gledala sapunice. Kolone su tekle. Zastave su se vijorile uz skandiranje, mumlanje je pratilo transparente, a pivo parizer-podrigušu. Blaženko je urlao. Katica je heklala. Kolone… Zagreb, 17.9.'04. |
04.09.2004., subota
Kutiae
|
- "Opet buljiš u glupu kutiju. " reče Jack Hansu. - "Opet slažeš glupe kutije." reče Hans Jacku. Hans je buljio u elektrone ispuštane od strane katodne cijevi koja je na svom zaslonu oblikovala više ili manje besmislene slike stvari koje su se možda događale, a možda i nisu nekome i negdje. Jack je slagao manje smeđe kutije uz cijelil južni zid njihova podstanarskog stana savršenom preciznošću kakva se još mogla nači samo u knjigama o drevnim japanskim majstorima estetike. Slučajnom prolazniku sve sasvim identične, Jacku se svaka mala smeđa prazna kartonska kutija činila izrazito posebna i lijepa u svojoj individualnosti. - "Gotovo je" reče Jack. "Moje je gotovo. Pogledaj! Divno je! Savršeno jednostavno i sada je tu! Imam svoje tu i to je samo moje i nema veze više ništa i nigdje koliko god da je nešto!!!" ushićeno i u jednom dahu izgovori Jack. - "Divno." suho če Hans nastavljajuči promatrati skupine elektrona. "Mora da si sad sretan i poseban." - "Nisam poseban! Samo sam stvorio svoje. Svako ima nešto svoje, svako biće na planeti i valjda u svemiru ima nešto svoje, a ovo je moje. Stvorio sam!" reče Jack nekako plačno ushićeno. - "Dobro. I sad si ponosan. Imaš nešto svoje. Ti si nešto posebno." suho će Hans. Njegova kutija je projecirala slike u boji. Jackove kutije su bile sve smeđe. I, za sve druge ljude osim Jacka, apsulutno iste. - "Ma kako ne razumiješ?!" trudio se Jack. "Pogledaj zid! Prokleti zid više nije isti!" - "Da. Ispred zida sada stoje sve tvoje kutije koje su iste. Kakva je razlika?" promrmljao je Hans ne odvojivši pogleda sa svoje kutije koja je u tom trenutku baš lučila elektrone koji su zajedno predstavljali besmislenu akcijsku scenu tipa "tko koga". Jack je stisnuo zube od bijesa, muke, tuge, jada, potisnute agresije i straha. -"Nisu iste! Sada ćeš vidjeti! Sada će svi jebeno vidjeti!" zaurlao je kroz jecaje. Udaljio se na drugi kraj sobe od južnog zida. Na trenutak je gledao u svoje završeno savršeno životno djelo. U zubima je osječao sve žile kucavice svoga tijela. Zaletio se. Hans se trgnuo na buku snažnog udarca. Okrenuo je glavu prema južnom zidu. Na južnom zidu, među običnim, malim, smeđim kutijama, za zid kroz kutije je bio zaljepljen potpuno razljepljen Jack koji je sada izgledao kao hrpa bezoblične sluzi ili kao oni paukovi od plastične mase koje prodaju djeci na sajmovima, a koji se mogu zalijepiti za staklo pa se sami spuštaju dolje. Sve je prštalo od boja krvi, kože i mozga. -"Napokon nešto!" pomisli uzbuđeno Hans. "Napokon NEŠTO!". Zagreb, 3/4.9.'04. |