Gagh
24.06.2004., četvrtak
KOPALI SMO BUNAR DUBOKI
|
kopali smo bunar duboki rukama, noktima, prste raskrvarismo iduči dole, ravno, pa desno kopali smo dugo u zimsku bijelu noć kopali smo tako obliveni znojem, ali bezbrižni i sretni zbog boli u rukama kopali smo živo s osmjehom na licu duboku rupu bez prestanka ali tada se nevolja desi i crni se oblaci nadviše nad nama duboko duboko u tami crne rupe naletismo na kamen veliki i teški i stotinu dana vukli smo taj kamen vukli ga vukli van na svjetlost dana, ali nikako da kamen istruli i umre, nikako nikada osušiti se neće i tako kamen smutnje što stade nam na put uništi nam rupu uništi nam sve. mi pustismo kamen što izvadismo mrtvi i u dubok bunar legosmo zauvijek. 24.VIII.1995, na Kontu, po podne |