Tamo gdje ljubav počinje...
26.12.2006., utorak
I sada znam, nikad nećeš uspjeti nekoga stvarno voljeti...uvijek si samoj sebi bila dovoljna, znam da si oduvijek bila nevjerna... **
|
Evo vraćam se ja svom blog-svijetu opet... Mislila sam da mi blog neće nedostajati, ali ipak... nisam dugo izdržala bez njega... E pa eto, to vam znači da ću vam opet malo dosađivati   Naravno, još uvijek ga moram malo uređivat... da se malo vratim u formu...  Tako da mi nemojte zamjerit na trenutnom izgledu bloga...bit će bolje.. nadajmo se Inače, meni je ovo Božićno razdoblje prošlo nekako prebrzo, a i ovo je možda jedan od rijetkih puta da nisam bila u božićnom raspoloženju... čak me i otvaranje poklona ne veseli kao prije... ne znam, neki kažu da je tako što si stariji.. i ja se iskreno nadam da nije tako. Da, Božić je sve više iskomercijaliziran, i nema više onaj isti čar, kao nekad davno.. to sve stoji, i to svi kao znaju, ali opet... mora tu bit makar malo radosti i sreće, jer to nije(ili barem ne bi trebao biti) isti dan kao i svi drugi... ali dobro, tako je kako je, ionako ne mogu utjecat na to... Uglavnom mi je cilj bio reći da mi je žao što mi ovi dani prolaze prebrzo... I još kad se sjetim Nove Godine.. ajme, pa ja još ne znam ni gdje ću slavit... Ali dobro, tješi me to što sam dosta ljudi čula da ne znaju gdje će.. ali svejedno, ovo je sigurno prvi put da nemam ni ideje...  Držite mi fige da se snađemo nekako...  Imam i nekako osjećaj kao da sam se pomalo zasitila izlazaka... znam, žalosno je čut jednu 17-ogodišnjakinju da to kaže, ali moram bit iskrena... Evo npr.bile smo vanka u petak, subotu, nedjelju... i znam da ćemo sad svaku večer, BAREM na piće otići... i umori me to... ali dobro, onda se sjetim koliko me škola umori, i eto utješim se  A i ta ljubav će me izludit više...  Pa nikad ja na zelenu granu... Prvi problem je da se ne volim vezat, da ne volim veze, da ne volim pokazivat nekome svoje osjećaje... (jesam li ja to rekla: prvi PROBLEM... mislila sam na njih malo više... )I eto, nađem nekoga, recimo normalnog, sve super ide, napeto sve, i onda... mene nešto pukne i to totalno ukvarim, odem drugom i ostalo... i sad, ajde, ne bi se ja mislila da je to jednom tako... ali već sam dobro zabrinuta ovih dana za sebe... kako objasnit nekome da mi je napet, da mi se sviđa, ali da ne mogu bit s njim... ili da ne mogu bit s njim u vezi... kako?? Izgubila sam nadu da ću nać odgovor na to pitanje.... Eh da, i bi li vi to nazvali nesrećom, ako ipak, nekim čudom, prihvatim tu osobu, i MOŽDA(ali samo možda) prihvatim opciju veze... i onda se dogodi da se ta osoba čudno ponaša... i ona vas, recimo, ignorira i drži na ledu... Kako bi vi tu situaciju nazvali? Hm...  Ali dobro, za čudo Božje, nisam ogorčena, ni ljuta, ni tužna... kao što bi inače bila... Izgleda da sam se pomirila sa tim stanjem... I eto, to vam je to, ovo sam vam se samo javila da sam opet u akciji, i da ste gotovi Ma evo, potrudit ću se češće pisat i održavat ovaj blog... I PROMISE  Ljubim vas  |
