Često se pitam gdje i s kim zapravo pripadam. Dobro, ipak se malo više pitam s kim pripadam... Pravih prijatelja je malo, a i ti koje imam ne razumiju ono što pričam ili ih to jednostavno ne zanima (osim Unreala - legendo svaka ti čast; i još nekoga koga neću imenovati .). Oni koje imam ne slušaju iste stvari ko i ja, ne kuže se previše u kompove i u stvari nemamo puno toga zajedničkog (svaka čast iznimkama). Prije otprilike godinu dana, ne bi me mogli utjerat u kuću, a to je sada mjesto na kojem provodim gotovo sve svoje vrijeme. Prijatelji s kojima sam se prije družio više me ni ne zovu van ili to rade jednom u 5 mjeseci. Našli su novo "bolje" društvo i odjednom su samo prestali dolaziti po mene. Nisu ništa rekli, niti pokazali nešto što bi mi pomoglo da shvatim razlog za to. Uopće mi nije važno hoće li netko od njih slučajno ili s namjerom naći ovaj blog i čitati ovaj post. Nadam se da će biti bolje kada odem u srednju i da ću tamo naći bolje društvo. Izdržati ću još ove dvije godine, a onda se nadam nečem boljem. Sada pozdravljam svoje prave prijatelje i zahvaljujem im za sve premda oni ovaj post vjerojatno nikada neće pročitati; ali nema veze oni to sve već znaju...

P.S. Znam da su nam postovi malo depresivni , ali obećajem da će uskoro biti i neki malo više happy. Ajd vidimo se, pozzz

Reality