Napokon i evo i mene s novim postom... gee koliko dugo nisam bio ovdje...jbg obaveze...ali nema veze, počnimo s temom posta...

Što je to parkour? Što treba učiniti za početak? Ovo je tekst sa parkour.hr-a u kojem je odlično opisano što je parkour:

U osnovi, Parkour je prirodna metoda razvijanja ljudskog tijela kako bi bilo sposobno kretati se sto brze i efikasnije, koristeći pritom okolinu koja je oko nas. Ovo umijeće kretanja ne zahtjeva posebne pribore za vježbanje. Tijelo je jedino oruđe. Moglo bi se klasificirati kao atletska disciplina pristupna svima, jer se sastoji od svih prirodnih vještina čovjeka: trčanje, skakanje, penjanje...
Parkour je vještina koja nam omogućava da istražimo potencijal našeg tijela. Daje mogućnost prelaženja i fizičkih i mentalnih prepreka s kojima se susretnemo, bez obzira nalaze li se one u prirodnoj ili urbanoj okolini, u potrazi za kretnjama koje spajaju djelotvornost i kontrolu. Jedina potrebna oprema su obična majica, udobna trenirka i par trkaćih tenisica.

"C'est comme si votre corps avait toujours été en pilotage automatique et que vous découvriez soudain que vous etes capable de le piloter vous meme". -- ili, kao da je vase tijelo do sada cijelo vrijeme bilo vođeno automatski, te ste tek sada otkrili kako ste u mogućnosti da ga kontrolirate!
Trčanje, puzanje, skakanje, te ostale metode poput hvatanja za objekte, vješanje i balansiranje su bit onoga sto pokreče ovu vještinu, a sve za jedan cilj: nikada biti zaustavljen ijednom preprekom, bilo da se radi o zidu, ogradi, drveću, kamenju, vozilima, ponorima itd, nego se sa svakim prelaskom prepreke prilagoditi. Ovaj način kretanja postojao je od početka vremena, kada su prvi ljudi trebali izvježbati vještinu kretanja za lov, napad i obranu. Kasnije, posebne skupine poput Ninja, te još kasnije komandosa, učile su kretnje kako bi im pomogli pri napadačkim misijama. Danas, vatrogasci, vojnici i specijalna policija još uvijek uče kako se kretati kako ne bi bili spriječeni preprekama.

Jedan čovjek -- David Belle -- predao je svoj život razvijanju ove vještine. Okružen obitelji koja se sastojala od sportskih heroja, David je vježbao sport koji je ima fizičke kretnje kao temelj, koje su mu dopuštale da se kreće s efektivnosti (poput gimnastike, atletike, penjanja i borilačkih vještina.).
S obzirom na ovo, David Belle je rekao (prevedeno sa francuskog): "Strast, način života, a danas i vještina -- Parkour je prije svega bio prirodna metoda razvijanja svih prirodnih kvaliteta kojima raspolaže ljudsko tijelo. Jačanje snage, okretnosti i brzine bili su prvi koraci u ovoj potrazi. Kako sam trenirao gimnastiku, atletiku i borilačke vještine, već sam imao određene vještine i sposobnosti za koje sam otkrio da su ograničene različitim sportovima koje sam trenirao. Tako sam odlučio stvoriti vještinu u vlastitom stilu, tako reći, bez materijalnih ograničenja; jedna trenirka, majica i par tenisica, te ja sam." "Dok bih se kretao, zacrtao bih si točku koja bi predstavljala cilj, te bih rekao sam sebi: "Stići ću tamo; stići ću tamo direktno; stići ću tamo brzo; i ništa me na putu neće spriječiti.". Moram dodati da sam oduvijek bio entuzijastični čitatelj Daredevila, Spidermana i ostalih super heroja iz stripova, crtanih i običnih filmova. Svi tako savršeni ratnici, i svi tako slobodni."
Parkour cilja na to da bude "kompletna" vještina, setom stavova koji inspirira one koji ga prakticiraju isto koliko i brojem vještina koje razvija. Teška je to disciplina za treniranje, jer stalno testira granice svakoga tko trenira Parkour. Radi se o tome da pojedinac treba znati da li je spreman zaglaviti u sadašnjim granicama, ili je spreman gurnuti granice sto je dalje moguće. Pristupačan svima koji su 15 godina ili stariji (zbog neophodnog fizičkog razvoja), Parkour nam omogućava da razvijemo fizičku spremu i koordinaciju dok istovremeno razvijamo snagu uma, odlučnost, motivaciju, snagu, izdržljivost, okretnost i hrabrost: bitne kvalitete u životu! Uči nas i informira mlade ljude koji su željni novih iskustava. Parkour je puno vise od vještine, parkour je način života, način "pronalaženja sebe", upoznavanje i kontroliranje vlastitoga tijela. Postajemo jaci i učimo kako se nositi sa mentalnim preprekama isto kao i sa fizičkima.

Riječ upozorenja: pojedini ljudi -- oni bezobzirni -- koji su umišljeni sa svojim fizičkim mogućnostima i/ili ne uzimaju potrebnu količinu rizika cesto završe ozljeđeni. U Parkouru, stav je kombinirati tijelo i duh, snagu i kontrolu. Bezvezno je "tražiti slobodu", te onda završiti slomljen u kolicima -- stoga budite oprezni! Također, dobar Traceur (naziv za one koji treniraju Parkour) će biti odličan i u drugim sportovima koji zahtijevaju dobru okretnost, snagu, dobru samokontrolu, te toliko drugih kvaliteta koje Traceuri razvijaju dok treniraju "L'Art du Deplacement." Ovo je razlog zašto je Parkour najkompletnija vještina; istovremeno zahtjeva sve fizičke mogućnosti ljudskog tijela i sposobnost percepcije prostora, koja je ustvari trodimenzionalna: procjena daljina, procjena mogućnosti i procjena rizika.

Na žalost puno puta dolazi do zabune, definicija Parkoura običnog 'gledatelja' je skakanje po krovovima zgrada i razni flipovi i trikovi koji ne spadaju u Parkour. Iako je Parkour sam po sebi teško definirati, jedan zakon Parkoura je vrlo jednostavan i treba ga se držati: Svi pokreti koji narušavaju efikasnost prelaska prepreka nisu dio Parkoura.



Unreal, ja i još neki naši prijatelji počeli smo se baviti parkourom, tako da odsada možete očekivati više stvari vezanih za parkour na ovom blogu. Oni koje imaju još pitanja neka pitaju, a ako je netko zainteresiran da nam se pridruži, neka se javi (napominjem mi smo u Sl. Brodu).

Reality

Ev imene s novim postom. Hmmmmm... Imam mnogo stvari za iskritizirati. Ali neću. Zašto da se osvrćem za lošim stvarima u životu kada ih je toliko ljepih oko mene? Jedina je razlika u tome da se loše stvari nameću, pa njima automatski dajemo više pažnje, koju nisu zaslužile. Whaaa..? Od čeg da počnem? Počeo sam pisat č, ć, š, ž, đ, al možd ne zadugo. Postao sam kolekcionar freeware softwarea sa još dvojicom likova. Našo sam još jednu parkour nadu (Ja i Reality se time bavimo, vidi vraga, nema ga u boxsevima...). Za sve koji neznaju sta je parkour imaju Google. Nabavit cu neke programe koji mi trebaju. Napokon sam naucio sutat loptu (evo, sad opet pisem po starom. Neda mi se brisat). Kazu da sam bolji nego na golu. A na golu sam dobar. Upozno sam jednu zensku, zapravo je nisam jos upozno, nego cu je tek upoznat (...?) sad sam se spetljo. Nabavio sam (s)trava filmove. Dobre sam volje iako cu sutra u skoli dobit 500 jedinica (moze to ukrupno?) jer odgovram hrvatski, povjest i pisem testove iz (jebote, iz ceg sutra pisem testove?) Sve u svemu pisem 2 testa. Dobre sam volje, nadam se da cu i vas zarazit. Zivi mi bili.
Unreal

Mene zanimaju kompjuteri i zelim se baviti s njima. U nasem pripizdinskom Brodu (volim Brod, ali nije odlicije razvijenosti) ima tehnicka skola. WOW, pa sta. Nema racunalnog tehnicara. Ja tamo neidem! Ocu u skolu u n+novu Gradisku i zelim postati racunalni tehnicar i icu u Novu gradisku makar moro ustajat u 3 ujutro. Ali moj stari se pametari. Neces ic u Novu Gradisku! Ices u Brod! NECU!!! Rade bi jeo govna nego se u zivotu bavio necim sto me ne zanima. Bicu tvrdoglav i necu popustiti. Idem u Gradisku i tocka. Kad mi se stara vrati s puta porazgovarace s njom. Mislim da ce bit na mojoj strani. Kako su mi digli tlak! Najprije seru da moram uciti i uciti i uciti i uciti i uciti i uciti i uciti i uciti i uciti i uciti a onda mi ne daju da svoje sposobnosti usmjerim u kojem smjeru ocu. Idem u Gradisku i tocka. Jebe mi se... Sad su me izivcirali. Javicu sta se desilo iako cu se vjerovatno opet posvadati s njima i bice nam kuca Silent Hill al zaboli me Bosko i idem u Gradisku makar pjeske.
Unreal